Vječiti osmjeh metalik starca iz gradskog parka

MultiTrans15v53

Podrška Krešimiru

Podrša majstoru...

Nadahnuo si nas mnoge i

sada smo svi uz tebe, a njih

i njihovu znanost ko j...

4D Portal

Dokumentarci

Galerija slika Velimira Gašpariča

Znanje - Portal

Blog nesvrstanih

Nastavak

Mudrosti

Netko postoji: Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene
Koga nazvala sam Anđelom svojim,
I kad tužne misli
Rojile su se poput pčela,
I kad govorila sam
Ono
Što u srcu svome osjećati nisam htjela.
Pa i tada
Kada, okretala sam pogled
Od svjetlosti ka tami.
I u tome trenu,
Netko
Ljubavlju svojom, ljubav moju
brani.

Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene,
Što vidljiv je samo Njemu,
Što prati me kroz život moj
Kao što tijelo ima svoju sjenu.

Taj Netko
Što prati me
Dok moj vrtuljak, životni se vrti
Što govori mi da postoji
Život nakon smrti,
Jer da nije tako,
Zar bih mogla čuti
Riječi s Neba, baš ovako lako.

Netko, tko uvijek je tu za mene
Vidljiv samo srcu mome,
A nevidljiv očima mojim
Što poručuje mi
Da prepreke na svom putu
Neka se ne bojim,
Jer da ćemo
Sve to, zajedno mi proći
I da svakog na svom putu
Netko čeka
Tko će mu pomoći.

Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko zauvijek čuvati će mene
Kao što čuvao je i do sada.
Da ga vidim
Potrebno je naći mjesto
U svom srcu
Gdje nalazi se
Ljubav, Mir i Nada!
Nisam se bunio: "Najprije su došli po komuniste

- nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio komunist.

Onda su došli po Židove - nisam se bunio zbog toga,

jer nisam bio Židov. Onda su došli po katolike

- nisam se bunio zbog toga, jer sam bio protestant.

Onda su došli po sindikaliste - nisam se bunio zbog tog,

jer nisam bio sindikalist. Onda su došli po mene.

Ali nije više bilo nikoga da se buni zbog toga."

Njemački pastor Martin Niemöller

II Svjetski rat - Nacističke vlasti
Čuvari planeta: Za planetu Zemlju, šaljemo Mi ljubav

svih duginih boja

iz beskrajnog svemira
sa sazvježđa bez broja.
Kristalnoga daha
preko leda, šuma i dolina
sve do pustinjskoga praha.
Preko ljudske rase
do vulkana što polako se gase.
Čujete li, ljudi mili, nije novost
među vama oduvijek smo bili.
Buđenja polako
Teška tijela, i još teže duše
učinjena nisu samo tako,
preko noći, dok pljesnete rukom,
čekate li Spasitelja, vanzemaljce
nadate se kako netko će po vas doći
odvesti vas
kao što strelica otposlana je lukom.

E, pa varate se!
Jer čuvari svog planeta, postali ste vi
Zavjet takav vi ste dali.
Ne sjećate se toga?
Pa da, bili ste još tako mali.
Tek krijesnice što svjetle,
kao Orion na nebu
ili Sjevernjača neka
koju vaše oko prati
A duša dalje čeka, i čeka!

Slušajte nas sada, jer poruka je važna
I proslijeđena će biti baš u pravom slijedu
Svjetlost šaljite vi, ali jaku, ne blijedu!

Pitate nas kako?
Ljubi bližnjeg svoga
Slobodoumlje: Moj me put sada vodi
u promjenu stvarnosti od

'ja ne mogu'

u

'ja mogu' ,

iz 'uskog horizonta'

u

'bez horizonta'.

Od raskrinkavanja

zavjere

do njena promišljana

i osjećanja

izvan postojanja.

Kao što to lik Morpheus

kaže u filmu Matrix:

"Moraš napustiti sve,

Neo; strah, sumnju,

nepovjerenje.

Oslobodi svoj um. "

David Icke
Stare mudrosti: Radi kao da ti novac nije potreban.

Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.

Pleši kao da te nitko ne gleda.

Pjevaj kao da te nitko ne čuje.

Živi kao da je raj na zemlji!

¤ onaj tko nije spreman oprostiti ruši

most preko kojeg će i sam jednom morati proći.

¤ nikad ne kritiziraj čovjeka dok barem

milju nisi hodao u njegovim cipelama

¤ bogat si tek kad imaš nešto što ne bi

nikada mogao kupiti novcem

¤ sudbina miješa karte a mi igramo

¤ ne moramo posjećivati ludnicu da

bi pronašli poremećene umove;

naš planet je umobolnica svemira

¤ znamo što jesmo, ali ne znamo što možemo biti
Zahvalnost: Zahvali plamenu za svjetlost
ali ne zaboravi
onog tko drži svjetiljku
i tko stoji u sjeni
ne sustajući u strpljenju

Rabindranath Tagore

Ovu divnu poruku upućujem svima,

koji me prate na mom putu
vidljivim ili nevidljivim pomagačima
strpljivima , ljubaznima , radosnima ,

hrabrima Ratnicima Svjetlosti!

Život ili cijepljenje

Vječiti osmjeh metalik starca iz gradskog parka

Autor Adis

Onako djeca iz komšiluka se pokupila, pa i ja sa njima, da idu jesti sladoled. Tu blizu gradskog parka je bila slastičarna, pa bi mi uvjek otrčali sladoledima po parku se igrati. Tog posljepodneva dan je malo bio drugačiji, malo zanimljiviji mogu reći. Nas grupa dječaraka prolazeći kroz park, naletili smo na prosjedog veoma starog starca. Inače bi bilo galama da se smirimo i da se idemo negdje drugo igrati, ali ovaj starac je malo bio drugačiji. Zaustavio je prvo mene svojim osmjehom i produbnim pogledom. Prvo sam mislio da me odnekud zna, ali mu nisam prepoznavao oronulo lice. Tad su i ostali prišli razgledavajući šta se sa mnom dešava, da bi naposljetku svi sjeli i onako djetinjasto lizali sladoled. Starac je šaptavim glasom govorio: lijepo lijepo. Tko mu je rekao ili šta mu bi, ali starac je počeo pričati, a ja sam počeo kao sunđer da upijam i slušam riječi.
Starac je počeo: Ehh djeco kad sam ja bio mali, imao sam i ja take prijatelje. Ali mi smo imali od komšije Huseina voćnjak. Da sam znao da nikad više voćke neće biti tako slatke kao tad, nikad ih nebi prestao jesti. Djeco pratite svoje snove i nemojte dati da vam ovaj svijet odnese tu vašu urođenu sreću...

Ja onako inače lonac svakom poklopcu, pa reče starcu. A dide šta smo mi skrivili sad.
Starac onako umivenim osmjehom, kao da se polio vodom u jutro nasmija se i nastavi pričati: Ehh djeco niste vi ništa skirivili, ali jedite taj sladoled da jednog dana nebi žalili. Znate djeco imao sam i ja do jučer jednu osobu sa kojom sam mogao da uživam sjedeći i tako kao vi zabavljajući se. Ali ta je osoba otišla u drugi park, kupila sladoled i čeka mene...
Ali dide pa hajte i vi u taj park, ako je to dole onaj posle mahale, mogu vas ja odvesti. Read more...
Opet grlat osmjeh starca i riječi iz njegovi usta: Ehh djeco djeco, ja evo upravo gledam na sat, čekam kad će vrijeme iscuriti pa ću i ja polako krenuti. Nego djeco sad dok čekam, sad evo ostavljam svoj osmjeh vama da se sjećate. Djeco znate da nesmijete nikad svoje prijatelje zaboraviti, znajte da vam je sreća i osmjeh lakši put do onog drugog parka o kojem ćete posle polako imati priliku upoznati se. Djeco nikad nemojte hodati namrgođeni ili nešto zlo misliti, jer se nećete ovako kao ja u starosti, nećete se ovako moći nasmijati. Odite djeco i vi u neki voćnjak da uzberete sebi voćku dok su zrele i sočne, jer nije uvjek moguće doći do onog najslađeg...
Ja evo vama sad dalje pričam nakon toliko godina, evo pričam vama o tom starom osmijehu. Godine su prošle a meni sve teže i teže pada na lice onakav vječiti osmjeh. Počeo je i meni curiti sat, i svakim danom razmišljam do kad ću ja imati još pratnju kad budem kroz park hodao. Hvala Allahu pa je još imam. Ali me brine taj vječiti osmjeh metalik starca iz gradskog parka. Ja takav osmijeh sve manje i manje viđam , čak sve teže i teže prenosim svoj na kojeg me je obavezao starac tog posljepodneva. Ali evo u nadi, baš kao sijedi starac, prenosiću ga do posljednjeg zrna pijeska u ovom mom satu...

autor: Adis Draganović

Set as favorite

Bookmark

Email This

Komentari (0) Add Comment