Prema dostupnim i obzirom na vrijeme događanja djelomično proturječnim
informacijama jedno od najvećih otkrića graditeljskih ostataka
neke nepoznate i tehnički vrlo napredne pradrevne kulture zbilo se,
kako stoji u šturim i djelomično proturječnim podacima navedenim u
dostupnim izvorima, početkom ljeta 1957. ili 1961. godine u jugoistočnoj
Kini, u provinciji Hunan, zapadno od grada Yuanjianga, na južnim
obalama Dongtinga, velikog jezera veoma razvedene obale i ćudljiva
vodostaja. U Dolini kamenja na (polu)otoku Jotou profesor arheologije
i etnologije Chi Pen-Lai sa Sveučilišta u Pekingu, sa asistentom Hui
Chutingom i dr. sci. Wu To-Waijem, izvodio je arheološka iskapanja neke
davno srušene velike stožaste (čunjaste) građevine kružne osnovice promjera
oko 300 metara koja do tada nije bila istražena.

Tijekom iskapanja u blizini ostataka te građevine arheolozi su naišli
na neke zatrpane podzemne hodnike (tunele) koji se spuštaju duboko
u tlo ispod razine jezera. Ti tuneli, izbušeni u vrlo tvrdom stjenovitom
masivu, imali su ujednačen i pravilan profil te gotovo posve glatke i mjestimično
ostakljene ravne zidove. Svima je otimah bilo jasno da ne mogu
biti prirodna tvorba. Tim profesora Chi Pen-Laija nastavio je njihovo
istraživanje te je, uz pomoć dvaju ronilaca, duboko u tlu, ispod razine
jezera, otkrio davno potopljen velik simetričan splet podzemnih hodnika
vješto izbušenih na nepoznat način u živoj stijeni.
U sklopu tog zadivljujućeg potopljenog tunelskog spleta glatkih i,
čini se, ocakljenih zidova, koji svojom topološkom složenošću i veličinom
podsjeća na labirint, na dubini od tridesetak metara ispod razine
jezera otkrivena je prostrana podzemna dvorana koja predstavlja križište
nekoliko hodnika. Pažljivim razgledavanjem njezinih glatkih zidova
pod svjetlom reflektora kineski su istraživači ubrzo na njima uočili brojne
precizno ugravirane crteže.
Profesor Chi Pen-Lai i njegovi suradnici procijenili su starost osnovice
stožaste građevine i tog davno izrađenog potopljenog tunelskog
kompleksa nepoznata podrijetla i namjene na fantastičnih 45.000 godina!?
Prema stručnom mišljenju geologa, prije otprilike pet tisuća godina
na tom se izrazito trusnom području zbio katastrofalan razoran potres.
Tuneli i ostaci velebne stožaste građevine bili su tada, uslijed velikih pomicanja
i urušavanja tla, potopljeni i prepušteni zaboravu.
Profesoru Chi Pen-Laiju i njegovim suradnicima bilo je odmah jasno
da su i drevni tunelski splet i dobro uščuvane pretpovijesne gravure na
izuzetno tvrdim, glatkim i ostakljenim stijenama podzemne dvorane
mogli biti tako savršeno izrađeni jedino uporabom specijalnih alata i
naprava načinjenih iz veoma tvrdih kovina kojih, po svim "pozitivnim"
znanstvenim saznanjima, tada još nikako nije moglo (niti smjelo) biti.
Posebno ih se dojmila uglačanost i mjestimična ostakljenost ravnih
stijena tunela i podzemne dvorane. Ništa manje zadivljujuća nije bila ni
izražajnost i tehnička savršenost gravura na kojima bi nepoznatim pretpovijesnim
majstorima zasigurno mogli pozavidjeti i mnogi današnji
umjetnici. Uočeni tragovi ostakljenja stijena upućuju da su ti drevni tuneli
i dvorana vjerojatno bili izrađivani ili Analizirani uz primjenu nekih
uređaja, ili čak sofisticiranih strojeva, koji su u svome radu koristili vrlo
visoku temperaturu od oko 1.500-2.000° C, pri kojoj se topi kamen.
No, najveće iznenađenje za istraživački tim profesora Chi Pen-Laija
tek je uslijedilo. Razgledavajući brojne motive iz lova ugravirane na stijenama
podzemne dvorane, na nekima od njih uočili su jasno prepoznatljive
motive NLO-a koji se nikako ne mogu uklopiti u našu ukalupljenu
pozitivističku predodžbu o mukotrpnom nomadskom životu te posvemašnjoj
tehničkoj i astronomskoj neukosti ljudi kamenog doba.
Na jednom crtežu ugraviranom na stijeni potopljene podzemne
dvorane prikazana je kugla oko koje se, kao oko središnjeg tijela, nalazi
raspoređeno deset manjih kugli na različitim udaljenostima. Kineskim
istraživačima nije bilo teško zaključiti da ta drevna gravura očito zorno
predočuje shematizirani prikaz Sunčeva sustava koji, prema današnjim
astronomskim saznanjima, ima devet, a ne deset planeta.
Posljednja tri planeta - Uran Neptun i Pluton - nisu vidljiva ni najoštrijim
golim okom. Stoga ta neolitička gravura nepogrešivo navodi na
jedino mogući "heretički" zaključak da su njezini drevni autori, još prije
približno 45.000 godina, odnekud znali za sve planete Sunčeva sustava,
uključujući i nama danas još nepoznat deseti planet.
Prvi kandidat za nedostajući deseti planet na toj nepojmljivo staroj
pretpovijesnoj gravuri mogao bi biti hipotetski planet Faeton čija se putanja
vjerojatno nalazila između Marsa i Jupitera, u današnjem području
planetoidnog pojasa. Pretpostavlja se da se Faeton još nekoć vrlo davno
raspao uslijed neke kozmičke kataklizme.
Drugi kandidat mogao bi biti tajanstveni planet Nibiru (hipotetski
planet X) kojeg - kao domovinu bogova Anunnaka - gospodara kozmičkog
života i kreatora modernog čovjeka, na glinenim pločicama ispisanim
klinastim pismom prvi spominju Sumerani, najstariji i najkulturniji
povijesno potvrđen narod južne i srednje Mezopotamije.
Na toj zadivljujućoj pećinskoj gravuri kompletnog Sunčeva sustava
posebno je zanimljiv detalj da su treća i četvrta kugla po redu gledano
od Sunca, koje očito predočuju Zemlju i Mars, međusobno povezane
nekom zmijolikom točkastom krivuljom. To je ozbiljna indicija da su
ta dva susjedna planeta u neko veoma davno pretpovijesno doba bila u
nekom naročitom odnosu.
Pri tome se ne bi smjela isključiti niti mogućnost postojanja pradrevnih
međucivilizacijskih veza pa ni mogućnost međuplanetarnih
putovanja između tih dvaju susjednih svjetova Sunčeva sustava koji su,
ovisno o trenutnom položaju na njihovim orbitama, međusobno udaljeni
najmanje nekoliko desetaka ili čak koju stotinu milijuna kilometara.
Na jednoj od brojnih gravura s motivima iz lova na stijeni podzemne
dvorane, za koju se s punim pravom može reći da predstavlja neolitičku
Sikstinsku kapelu, prikazane su životinje slične srnama kako panično
bježe u jednom smjeru pred tradicionalno kineski odjevenim goničima
koji u ruci drže koplje te vikom plaše i istjeruju divljač iz zaklona. No, na
toj prastaroj gravuri su kudikamo najinteresantniji futuristički motivi na
njezinu gornjem dijelu, iznad tih prestravljenih životinja.
Tamo su prikazane dvije relativno male i ornamentima bogato ukrašene
leteće platforme, izgledom nalik nekom velikom okruglom pladnju.
Na svakoj od njih sjedi korpulentan čovjek koji u rukama drži neko
oružje slično pušci te njime cilja životinje koje, uplašene vikom goniča,
panično bježe ispod letjelica. Posebice upada u oči da su ljudi na letećim
platformama posve suvremeno odjeveni te da veoma sliče modernim
lovcima.
Taj zbunjujući drevni motiv NLO-a sa suvremeno naoružanim i
moderno odjevenim lovcima, koji se vjerojatno nalaze na safariju, vrlo
rječito i uvjerljivo govori da bi to mogli biti posjetitelji iz neke tehnički
visokorazvijene pretpovijesne zemaljske civilizacije (Zemlja Mu, Atlantida)
ili čak neki inteligentni došljaci iz svemira, izgledom veoma nalik
modernim ljudima. Oni su nekoć davno pohodili to područje ili su tamo
obitavali kao utemeljitelji i mentori tamošnje visoke pretpovijesne kulture
o kojoj se danas ništa nezna.
To značajno i dalekosežno arheološko otkriće na južnoj obali ćudljiva
Dongtinga nepobitno svjedoči da je još u prapovijesno doba, koje
znanstvenici poistovjećuju s mezolitikom, na tom području vjerojatno
postojala neka nepoznata visoka pradrevna kultura. Ona je očito koristila
letjelice, bila je kadra nekom nama nedokučivom visokom tehnologijom
probijati dugačke tunele u veoma tvrdom granitnom masivu te je podizala
velebne kamene građevine veće od najvećih egipatskih piramida.

IZVOR:

Gjurinek i Simatovic - Covjek i NLO

preuzeto u digitalnom obliku sa forum.hr

Komentari (0)

RSS feed Comments

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

I have read and agree to the Terms of Usage.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar