Najstariji stanovnici Mezopotamije bili su Sumerani. Svoju su državu razvili na jugu Mezopotamije. Prvi podaci o Sumeranima potječu iz 4. tisućljeća pr. Kr. Sumerani su razvili hramski tip grada državice. Najpoznatiji sumerski gradovi bili su Ur, Uruk, Nippur, Lagaš, Kiš i Akad. Na čelu grada-državice nalazio se vladar okružen činovnicima. U središtu grada nalazio se hram u kojem se odvijao čitav gospodarsko-kulturni i politički život. Sumerani nisu posjedovali dovoljne količine kamena i drveta pa su za gradnju upotrebljavali opeku. Promatrajući rast i opadanje vode u rijekama te kretanje nebeskih tijela, izradili su kalendar. Na području Sumera pronađeni su najstariji zapisi. Najčešće se pisalo tvrdim pisaljkama po glinenim pločicama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvano klinasto pismo. Od Sumerana nam se sačuvalo najstarije književno djelo - Ep o Gilgamešu

Nova teorija francuskog arhitekta čini se najtočnijom do sada

Keopsova piramida, Velika piramida u Gizi koja dominira nad beskrajnim morem pijeska i dvije manje, Kefrenovom i Mikerinosovom, posljednje je od sedam čuda Starog svijeta koje još uvijek stoji na svome mjestu.

Moćna građevina oduvijek je predstavljala izazov za graditelje, jer nikome nije bilo jasno kako su Egipćani sa svojim, pretpostavlja se primitivnim, alatima uspjeli izgraditi nešto toliko impozantno. Preko 2 milijuna granitnih blokova od 2,5 tone težine dopremljeno je brodovima iz kamenoloma Gornjeg Nila i onda, na do sada misteriozan način, savršeno složeno u monumentalnu piramidu velikog faraona Keopsa (Khufua). Nadzor nad radovima vršio je brat samog faraona, Hemienu, koji je poslije smrti dobio jedan od najvećih grobova kraj piramide. No, kako su ljudi 2.500 godina prije Krista, koristeći jednostavne alate uspjeli napraviti jedno od svjetskih čuda?

Još od pradavnih vremena ljudi istražuju svijet. Najranije civilizacije razvile su se prije nekoliko tisuća godina na Bliskom istoku. Trgovci su počeli trgovati s dalekim gradovima kako bi nabavili robu koje nije bilo u njihovom zavičaju. Zlato, začini i razni predmeti su se kupovali, prodavali i preprodavali.

Do dalekih zemalja najjednostavnije se putovalo morem i rijekama. U to doba trgovci nisu imali geografske karte prema kojima bi se mogli snalaziti u prostoru, i stoga su bili primorani da sami pronalaze najbolje puteve do željenog cilja. Tokom vremena su naučili koji im vjetrovi i morske struje mogu pomoći i olakšati putovanje te u koje doba godine je najbolje krenuti na put.

Stari Feničani su možda pomalo zaboravljeni, ali nisu nestali. Rimljani su prije mnogo vijekova uništili najveći feničanski grad Kartaginu, međutim, nove genetičke studije ukazuju da jedan od 17 ljudi koji žive oko Sredozemnog mora vjerovatno vodi porijeklo od tih starih moreplovaca.