Kao izuzetno kontroverzan mislilac bio je predlagač teorije "o konstantnom periodu" gdje je pokušao negirati postojanje vremena u relacijama početka i kraja, čime bi se i postanak Svemira tako sagledavao. Ova teorija se, međutim, i dalje odbacuje i umjesto nje općeprihvaćena je teorija o "Velikom prasku".
Moram priznati da mi se kao laiku uvijek više sviđala tvrdnja da je vrijeme statično, a da materija cirkulira prelazeći iz jednog oblika u drugi, te da je smrt samo nastavak života u drugačijem režimu prometa materije. Dakle, MI smo prolazni, a vrijeme je vječito isto.

Na žalost, mi smo naš život ne samo prilagodili mjerenju vremena, već smo kao vrlo važnu mjeru unjeli i novac preko kojega smo izveli i sve ostale vrijednosti u životu. Tako je nastao simulakrum koji je vremenom potpuno obezvrijedio vrijednost našeg biološkog fundamenta. Danas je npr. hrpa lima u obliku automobila gospodar našeg života svaki put kada dodamo gas da bi smo stigli na vrijeme. Koliko smo danas robovi ovih izvedenih i lažnih vrijednosti, upravo će pojasniti ovaj tekst o nafti...
Gold u navedenoj knjizi piše da je život potekao iz vrele dubine zemljinog plašta (mantle), gdje nema ni kisika, ni zraka. Plašt obuhvaća dubinu od 2900 kilometara ispod Zemljine kore. U njemu se nalazi "podzemaljska oblast" koja je veće mase od čitave biosfere sa svim živim bićima na površini Planete. Gold smatra da živi organizmi koji postoje u ovaj "dubokoj vreloj biosferi" nisu ni biljke, ni životinje - već bakterije koje se razmnožavaju baš u vrelini i hrane se ugljikovodikom, odnosno prirodnim plinom i kamenim uljem.

Tako, ovo kameno ulje (petrolej) zapravo nije organskog porijekla, već dio "praiskonskog materijala" od koga je i sama Zemlja napravljena prije nekih 4.5 milijardi godina.

Vodik i ugljen pod visokim pritiskom i temperaturom kakvi su postojali u Zemljinom plaštu prilikom formiranja planete stvorili su molekule ugljikovodika koji su postepeno bili istiskivani na gore ka zemljinoj kori. Ovako potisnuto kameno ulje i plin prolazili su kroz pukotine u sedimentnim stijenama da bi se onda u jednom dijelu, kada su naišli na granit zadržali tu, zarobljeni u podzemnom rezervoaru. To su danas poznata nalazišta sirove nafte.

Organski materijali koji su pronađeni u ovim ugljikovodicima objašnjavaju se metabolizmom bakterija koje su pronađene i u drugim ekstremnim okruženjima sličnim Zemljinom plaštu. Ovi hipertermofili pronađeni su u hidrotermalnim ispustima i na dnu vulkana, dakle na mjestima gdje su znanstvenici ranije vjerovali da je život nemoguć. Petrolej skoro uvijek sadrži biološki inertan helij.
Jednostavno rečeno, po ovoj teoriji nafta ne nastaje razlaganjem fosilnih ostataka biljaka i životinja pod visokom temperaturom i pritiskom na područjima gdje su bogati fosilni ostaci organskog svijeta ostali duboko pod zemljom, a koji su izumrli prije nekoliko milijuna godina (kako se i danas uči u školama), već je ona neorganskog(abiotičkog) porijekla.

(Ovdje je dobro podsjetiti se i na teoriju Jamesa Lavloka o Gei kao "živom organizmu". On tvrdi da Zemlja ima sve homeostatske mehanizme kojima regulira optimalnu količinu topline, vlage i kisika, te da je samo tako i moguće bilo formiranje svih ostalih živih organizama na planeti. Mi smo tako po Lavloku samo dio velikog Geinog živog organizma).

Poznata nalazišta nafte koja se komercijalno eksploatiraju i za koja se vjeruje da su ograničen priorodni resurs, zapravo su samo skormni rezervoari ugljikovodika koji se nekako "uspentrao" iz dubine Zemljinog plašta i tu ostao zarobljen svega nekoliko kilometara ispod zemlje.

Ako je ova teorija točna, znači da nafte praktično ima svuda, ali je samo potrebno kopati mnogo dublje. (Pod uvjetom da imate tehnologiju za ovo tj. da vam onaj tko je ima ustupi).

U namjeri da provjeri svoju tvrdnju Gold je uspio još 1990. uvjeriti švedsku vladu da istraži ima li nafte na području nekih 200 km sjeverozapadno od Stockholma, nazvanom Šiljan Ring. Ovaj granitni region je nastao nakon udara meteora koji se davno zario u Zemljinu koru do dubine oko 40 kilometara i tada je načinjena brazda promjera 72 km sa mnoštvom pukotina. Kroz njih bi se nafta neorganskog porijekla mogla probiti bliže ka zemljinoj površini.

Kako stijena nije sedimentna, ona nije mogla sadržavati nikakve fosilne ostatke, pa bi nalaženje nafte značilo da je ona zaista neogranskog porijekla.

Šiljan Ring

Istraživači su već našli abiogenični petrolej i metan kako izbijaju iz dubine zemljine utrobe. Sljedbenici konvencionalne teorije o nastanku nafte ismijali su ovaj projekt Šveđana.

Nakon tri godine bušenja i potrošenih preko 40 milijuna dolara bušotina je doprla do 6.8 kilometara prije nego što se bušilica zaglavila. Značajne količine metana nisu nađene. Pobornici teorije o organskom porijeklu nafte su likovali.
Ali, Gold je smatrao da je bušenje zaustavljeno prije nego što se došlo do rezervoara koji se nalazi na 7.2 km te da bi druga dublja bušotina bila djelotvornija.

Našli su se i investitori za nastavak bušenja. Na novoj bušotini, malo dalje, nakon tri godine na dubini od 6.7 kilometara "obmanuti" švedski kopači bušotine ispumpali su 12 tona naftnog blata iz granitne stijene.

Kada je iz nove bušotine, opet malo dalje, duboke samo 2.8 km krenula nafta, kopači su za podmazivanje bušilice koristili samo vodu.

Je li, međutim, ova nafta nastala ispod sedimentnih stijena nekoliko kilometara dalje, pa onda neki putem, prodrla ispod granita ili ne, vodi se i dalje je žestoka znanstvena rasprava.

Gold je umro 2004.

T. Gold.

GOLD PREPISIVAO OD RUSKIH ZNANSTVENIKA !

Ipak ono što najviše kompromitira Goldovu teoriju je osuda ruskih znanstvenika koji su ga nazvali "običnim plagijatorom". Thomas Gold koji je, kažu, koristio putovnice Austrije, Švicarske, Britanije, Amerike i Izraela i dobio diplomu na engleskom Cambridgeu iz astronomije, perfektno je znao i ruski jezik. To mu je pomoglo da još sedamdesetih godina pročita veliki broj znanstvenih radova ruskih i ukrajinskih znanstvenika objavljenih i u udarnim ruskim medijima o neorganskom porijeklu nafte.

Najbolja arhiva za informiranje su bile bilješke o ovim istraživanjima date u oko 200 dokumenata. Jedna od studija je: "Uloga metana u formiranju mineralnih goriva", koju je napisao A.D. Bondar još 1967.

Nakon što se upoznao s ovim znanstvenim radovima, Gold je počeo to isto pisati na engleskom jeziku i objavljuje u raznim popularnim časopisima. Kako ruski nije pupularan jezik na Zapadu, radovi su za njih bili nepoznati. Ali Gold nikada nije naveo originalan izvor tekstova. Dovoljno je bio oprezan i da ova "svoja" razmišljanja ne objavljuje u strogo znanstvenim časopisima jer bi tu morao iznijeti sve reference i brzo bi bio razotkriven u svom plagijatu.

Američki novinar John Brigs, koga su ruski istraživači mnogo godina prije Goldovih "otkrića" zvali u Švedsku, i gdje je upoznat s idejom o neorganskom porijeklu nafte koja potječe još s kraja 18. stoljeća, razotkrio je Goldov plagijat nazvavši ga lažovom.

Ruski i ukrajinski znanstvenici su ovu teoriju o neorganskom prijeklu nafte razvili odmah nakon Drugog svjetskog rata kada su utvrdiili da visok pritisak neophodan za stvaranje nafte postoji samo duboko u Zemljinom plaštu i da ugljovodični sadržaji u sedimentnim stijenama ne pokazuju dovoljno organskog materijala da bi doveli ogromne količine kamenog ulja nađenog u poznatim naftnim poljima.

Kada se s vremenom iz ovih poznatih rezervoara vadi sirova nafta, pritisak polja se blago smanjuje, pa to omogućava da se nove količine sirove nafte iz ultra duboke naslage u plaštu ponovo uzdignu i napune postojeće naftno polje.

Ruski znanstvenici su u svojim radovima o ultra-dubokim bušotininama kao npr. White Tiger u Vijetnamu označili veoma grubim procjenama u brzini dotoka kamenog ulja, kao 20 do 30 % manju nego što je brzina eksploatacije nafte na najvećim bušotina na Srednjem Istoku.

To znači da bi reduciranjem brzine vađenja nafte u postojećim saudijskim i iračkim bušotinama za 30% eksploatacija u ovim nalazištima mogla biti vječna, jer bi se gornji sloj u rezervoaru stalno dopunjavao istiskivanjem novih količina iz plašta.

AMERIČKI NAFTNI KARTEL NE ŽELI  ČUTI  ZA OVO OTKRIĆE

Ovo otkriće je izazvalo pravi šok, ali su zapadni mediji ostali suzdržani od javnog objavljivanja ovih tvrdnji. Svjetska naftna industrija, pod kontrolom moćnih kartela, doživjela bi težak udarac ako bi se otkrilo da nafte praktično ima svudgdje i da je svaka država koja bi uspjela usavršiti tehnologiju dubokog bušenja mogla doći u posjed jeftine nafte.

Alexander Kitchka, geolog iz Nacionalne Akademije nauka Ukrajine kaže da izvan Sjeverne Amerike znanstvenici tek sada rade na hibridnim rješenjima koja kombiniraju hidrogen nastao u plaštu sa biološkim karbonom kako bi objasnili porijeklo nafte.

Aleksej Milkov, ruski stručnjak za naftu koji sada radi za BP u Houstonu, kaže da je uzrok nastanka nafte mnogo šire diskutiran još u Sovjetskom Savezu nego. On primjećuje da u Americi nitko od znanstvenika uopće ne sumnja u nastanak nafte na način kako je to do sada učeno.

Ali komunistički Sovjetski Savez nije isto što i kapitalističke SAD-e u kojoj je korisno samo ono što donosi profit. Ako nema profita, nema znanstvenog istraživanja, nema novih tehnologija. A teorija koja se ne može valorizirati na tržištu odbacuje se kao beskorisna.

Tako su Rusi i bez profita razvili tehnologiju dubokog kopanja još prije trideset godina i uspješno je primijenili u Kaspijskom moru, zapadnom Sibiru i u bazenu Dnjepar Donets.

Još 1970. Sovjeti su počeli s kopanjem na poluotoku Kola. Ultra-duboka bušotina SG-3, je dostigla rekord od 12.270 m. Od tada ruski naftni giganti, uključujući Yukos, polako su iskopali više od 310 super bušotina i počeli iz njih vaditi naftu.

Pored ovoga ruski znanstvenici primijenili su i tehnologiju kojom se "iscrpljena" nalazišta ponovo aktiviraju. Naime, istina je da se obujam proizvodnje iz svake pojedinačne bušotine smanjuje polako sa godinama eksploatacije.

Ali, razlog nije stvarna iscrpljenost rezervoara, koji se očito stalno puni iz plašta, već zbog začepljenosti naftnim blatom. Ovo se mnogo puta pokazalo, jer je na istom nalazištu u neposrednoj blizini rađena nova bušotina i nafta je krenula. Obrazloženje za novu bušotinu je, međutim, za američke koropracije uvijek isto: iscrpljenost nalazišta.

Što se zaista događa, naftaši jako dobro znaju.

Ako bi se svako smanjenje količine izvađene nafte iz bušotine tumačilo kao iscrpljenost izvora, na sličan način bi mogli da zaključite da vam u automobilu nedostaje gorivo, čim motor počne teže vući. Poznato je da sa prijeđenom kilometražom, na klipovima ostaju nataložene sve veće naslage prljavštine koje ulaze u gorivo. Njihovim taloženjem trenje na klipovima se povećava, i motor mora trošiti sve više snage. Ovaj proces je neminovan i Henry Ford ga je usporio postavljanjem filtera , koji se s vremenom izvadi i očisti.

Slično se događa prilikom vađenja sirove nafte. Tako se duboko pod zemljom sićušne količine veoma finog gliba (mulja) nađu prilkom komešanja kamenog ulja u bušotini i njegovog prolaska kroz pore u stijenama. Ovo tumbanje petroleja uzrokuje da se pore vremenom zapuše i mulj počinje blokirati uske prolaze u stijenama. Filter sličan Fordovom koji bi se stavio na dubinu od 5 i više kilometara ne postoji, pa se sve manje količine nafte mogu eksploatirati. Što ne znači da nje više nema.

I dok Amerikanci odmah kreću u kopanje nove bušotine, kako im se profit od eksploatacije ne bi umanjio, Rusi su pribjegli procesu čišćenja korištenjem podzemnog rastvarača, koji zapravo radi na jednostavnom principu.

Ova jednostavna tehnika proširanje začepljenih pora, ponovno omogućava eksploataciju "iscrpljenog " nalazišta.

Za to vrijeme, bušotina nije u eksploataciji, a sam proces čišćenja košta još dodatnih nekoliko milijuna dolara.

Tako su Rusi za 10 neprofitnih godina oživjeli htisuće starih nalazišta nafte, dok su Amerikanci grozničavo bušili nove.

Ova strategija razvoja ruskih energetičara, išla je na dugi razvojni period ne obazirući se isključivo na profit. Tako je 2003. Rusija pretekla u proizvodnji nafte Saudijsku Arabiju, a ruski Yukos je postao vodeći proizvođač nafte u svijetu. Rusija je tako sada na putu da postane vodeće svjetska sila u proizvodnji i prodaji nafte, dok je Zapad u grozničavom nastojanju da otvori što više bušotina iz poznatih izvorišta ubirući u svakom trenutku profit. Brzina kojom se nafta eksploatira i ogromno tržište koje u SAD-u guta naftu, doveli su naftni kartel u poziciju da grozničavo grabi svaki postojeći naftni izvor , čak i po cijenu ratova. Jer, ratovi (protiv navodnih "terorista") plaćaju se iz državnih budžeta, a profit od eksploatirane nafte ide privatnim korporacijama.

Zato je agent korporativnog biznisa sa Wall Streeta, Mikail Hodorkovski , dobio zadatak da se pod svaku cijenu dočepa kontrolnog paketa akcija u Yukosu. Hodorkovski je na prevaru to i uspio, i trebao je samo svoj udio od 13.5 milijardi dolara prodati Amerikancima. Putin ga je u ovome spriječio, strpavši ga u zatvor, zbog neplaćanja poreza. Ovaj paket akcija je samo nekoliko dana prije uhićenja Hodorkovski uspio "prodati" svom "starom prijatelju" Jakobu Rotschildu. Ostatak Yukosa je preuzeo Rosneft, koji sada pokušava ogromnim zajmom od preko 20 milijardi dolara kod najmoćnijh bankara Wall Streeta ojačati svoju poziciju i progutati ostatke Yukosa kupujući njegove dugove. Rusija pak planira da Rosneft potpuno privatizira, i da najunosnije poslove u proizvodnji i prodaji nafte povjeri državnom Gasporomu.

M. Hodorkovski na suđenju

Naravno ruski predsjednik Putin je zbog ovoga naišao na žestoke kritike zapadnih "demokrata" zbog "gušenja tržišta i privatne trgovine" u Rusiji.

Svejedno, Rusija je polako i bez jurnjave za profitom 2003. godine pretekla Saudijsku Arabiju i sada je na putu da postane najveći proizvođač i prodavač nafte u 21. stoljeću.

AMERIČKA OBMANA NAZVANA "PEAK OIL"?

Komentari (3)

RSS feed Comments

...
napisao arandjel2012, Travanj 22, 2011

sutra pocinjem da kopam

• 
• +0
• 
• 

...
napisao drago smoljanovic, Svibanj 22, 2011

nema tog zapada koji bi Titu nesto uspio zabraniti ,danas on vise nije ziv ali ,bez obzira ukoiko je narod svjestan i odlucan u svojoj namjeri nema te sile koja ga moze sprijeciti dapace to bi bio predznak da je na pravom putu . u svakom slucaju vrijeme imperijalizma se blizi kraju !

• 
• +5
• 
• 

...
napisao trocki, Srpanj 16, 2011

prvo tito je bio njihov a drugo svi predstavnici vladajućih garnitura su opet njihovi tako da opet svi pušimo.najbolje bi bilo teslu prekopirati

• 
• +0
• 
• 

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

I have read and agree to the Terms of Usage.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar