Njujorčani razočarani - udar im nije bio dovoljan

MultiTrans15v53

Podrška Krešimiru

Podrša majstoru...

Nadahnuo si nas mnoge i

sada smo svi uz tebe, a njih

i njihovu znanost ko j...

4D Portal

Dokumentarci

Galerija slika Velimira Gašpariča

Znanje - Portal

Blog nesvrstanih

Nastavak

Mudrosti

Nisam se bunio: "Najprije su došli po komuniste

- nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio komunist.

Onda su došli po Židove - nisam se bunio zbog toga,

jer nisam bio Židov. Onda su došli po katolike

- nisam se bunio zbog toga, jer sam bio protestant.

Onda su došli po sindikaliste - nisam se bunio zbog tog,

jer nisam bio sindikalist. Onda su došli po mene.

Ali nije više bilo nikoga da se buni zbog toga."

Njemački pastor Martin Niemöller

II Svjetski rat - Nacističke vlasti
Netko postoji: Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene
Koga nazvala sam Anđelom svojim,
I kad tužne misli
Rojile su se poput pčela,
I kad govorila sam
Ono
Što u srcu svome osjećati nisam htjela.
Pa i tada
Kada, okretala sam pogled
Od svjetlosti ka tami.
I u tome trenu,
Netko
Ljubavlju svojom, ljubav moju
brani.

Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene,
Što vidljiv je samo Njemu,
Što prati me kroz život moj
Kao što tijelo ima svoju sjenu.

Taj Netko
Što prati me
Dok moj vrtuljak, životni se vrti
Što govori mi da postoji
Život nakon smrti,
Jer da nije tako,
Zar bih mogla čuti
Riječi s Neba, baš ovako lako.

Netko, tko uvijek je tu za mene
Vidljiv samo srcu mome,
A nevidljiv očima mojim
Što poručuje mi
Da prepreke na svom putu
Neka se ne bojim,
Jer da ćemo
Sve to, zajedno mi proći
I da svakog na svom putu
Netko čeka
Tko će mu pomoći.

Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko zauvijek čuvati će mene
Kao što čuvao je i do sada.
Da ga vidim
Potrebno je naći mjesto
U svom srcu
Gdje nalazi se
Ljubav, Mir i Nada!
Zahvalnost: Zahvali plamenu za svjetlost
ali ne zaboravi
onog tko drži svjetiljku
i tko stoji u sjeni
ne sustajući u strpljenju

Rabindranath Tagore

Ovu divnu poruku upućujem svima,

koji me prate na mom putu
vidljivim ili nevidljivim pomagačima
strpljivima , ljubaznima , radosnima ,

hrabrima Ratnicima Svjetlosti!
Stare mudrosti: Radi kao da ti novac nije potreban.

Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.

Pleši kao da te nitko ne gleda.

Pjevaj kao da te nitko ne čuje.

Živi kao da je raj na zemlji!

¤ onaj tko nije spreman oprostiti ruši

most preko kojeg će i sam jednom morati proći.

¤ nikad ne kritiziraj čovjeka dok barem

milju nisi hodao u njegovim cipelama

¤ bogat si tek kad imaš nešto što ne bi

nikada mogao kupiti novcem

¤ sudbina miješa karte a mi igramo

¤ ne moramo posjećivati ludnicu da

bi pronašli poremećene umove;

naš planet je umobolnica svemira

¤ znamo što jesmo, ali ne znamo što možemo biti
Slobodoumlje: Moj me put sada vodi
u promjenu stvarnosti od

'ja ne mogu'

u

'ja mogu' ,

iz 'uskog horizonta'

u

'bez horizonta'.

Od raskrinkavanja

zavjere

do njena promišljana

i osjećanja

izvan postojanja.

Kao što to lik Morpheus

kaže u filmu Matrix:

"Moraš napustiti sve,

Neo; strah, sumnju,

nepovjerenje.

Oslobodi svoj um. "

David Icke
Čuvari planeta: Za planetu Zemlju, šaljemo Mi ljubav

svih duginih boja

iz beskrajnog svemira
sa sazvježđa bez broja.
Kristalnoga daha
preko leda, šuma i dolina
sve do pustinjskoga praha.
Preko ljudske rase
do vulkana što polako se gase.
Čujete li, ljudi mili, nije novost
među vama oduvijek smo bili.
Buđenja polako
Teška tijela, i još teže duše
učinjena nisu samo tako,
preko noći, dok pljesnete rukom,
čekate li Spasitelja, vanzemaljce
nadate se kako netko će po vas doći
odvesti vas
kao što strelica otposlana je lukom.

E, pa varate se!
Jer čuvari svog planeta, postali ste vi
Zavjet takav vi ste dali.
Ne sjećate se toga?
Pa da, bili ste još tako mali.
Tek krijesnice što svjetle,
kao Orion na nebu
ili Sjevernjača neka
koju vaše oko prati
A duša dalje čeka, i čeka!

Slušajte nas sada, jer poruka je važna
I proslijeđena će biti baš u pravom slijedu
Svjetlost šaljite vi, ali jaku, ne blijedu!

Pitate nas kako?
Ljubi bližnjeg svoga

Život ili cijepljenje

Njujorčani razočarani - udar im nije bio dovoljan

Autor Danijel Folnegović - CEO

newyork_posliirene_afp

Citat iz jednog teksta pisanog o američkoj oluji ""stoljeća"":

Sve pripreme i sva histerija kojom su nas maltretirali na televiziji bile su nepotrebne. Sramim se što smo od ove oluje napravili tako pompoznu stvar", kazao je Mike Fenton, tipičan stanovnik New Yorka.

""Nakon dugo iščekivane kataklizme, Armagedona sudnjeg dana na kojeg su ih vlasti pripremali, danas se čini kao da je među Njujorčanima zavladalo razočaranje što je sve prošlo relativno bezbolno. Proveli su noć na hodnicima i u podrumima kako bi se zaštitili od krhotina koje je Irene trebala izazvati, zatvorili su javni promet, trgovine i restorane, otkazali su sve što su mogli - a zašto? Zbog nekakve oluje koja je prošla, i nakon koje je sve ostalo kao i prije, oni su morali suspendirati život. A New York, kao nijedan drugi grad na svijet, mora živjeti!

I zaista, nigdje na svijetu ta nevidljiva i nezaustavljiva sila koja pokreće grad nije tako prisutna kao u New Yorku. Preživjeli su napad 11. rujna i slomove Wall Streeta - pa zar da sad strahuju od jedne oluje? "Bespotrebno smo pokupovali hrpu zaliha jer su nas izludili. U redu je to što je Bloomberg oprezan, ali je pretjerao u pravljenju histerije. I to mi je neki uragan", tipično njujorški zaključio je Fenton. ""

Mislim da je ovo bila patka za ono što slijedi. Sad kad krene stvarna oluja koja će biti razarajuča do bola ljudi će reč, a tako su rekli i prošli put, pa se ništa nije dogodilo. Tu će biti ogromna prevara, oni koji se ne maknu na vrijeme će biti izgubljeni. To nije neko moje crno predviđanje, nego slijed onoga što se već dugo priča. Po američkim forumima koji se bave ovom tematikom su već odavno napravljene grupe za preživljavanje, kao i tajna mjesta na kojima će se ljudi okupljati. Da li je to pametno ne znam, ali znam da u gradu nije pametno ostati, ko prvo zbog zgrada koje će se rušiti, a ono još gore je to što bi se i samo more moglo dič i prelit po gradskim ulicama. To bi stvarno bila katastrofa enormnih razmjera.

Još uvijek nisam riješio dvojbu o tome da li će događaji biti dijelo prirodnog procesa ili pak ljudske ruke. Moguće je da će biti oboje. Kako da se mi zaštitimo?

Nemam blagog pojma, ja osobno imam spreman ruksak sa osnovnim stvarima, ali to je daleko od sve potrebne opreme za preživjeti nešto takvo. Mene je jedino strah plimnih tsunamija, ne bih htio baš tako otiči, da me pokupi jebena voda :)

A onda opet, ono čega se najviše bojimo to nas uvijek snađe. Moram se osloboditi tog straha, kako, nemam pojma.

new, york, kataklizma, plimni, val

Set as favorite

Bookmark

Email This

Komentari (2) Add Comment