Isus je hodao kroza selo, a neki je dječak trčao i udario o njegovo rame. Isus se razljuti i reče mu: “Nećeš ići dalje svojim putem.” I to dijete istog trena pade dolje i umre. (...) Nekom drugom prilikom Josip kaže Mariji: “Ne puštaj ga van iz kuće jer umiru svi oni koji ga izazivaju.” Ovo je samo mali, na prvu ruku za vjerničku dušu jako neugodni dio iz djela “Tomina priča o djetinjstvu“, nastalog oko 200. godine.

Kako arheološka istraživanja napreduju, svako malo novi spisi ugledaju svjetlo dana. Sjetimo se samo nedavnog otkrića “Judina evanđelja“, koje je bacilo novo svjetlo na ulogu Jude te ga prikazalo gotovo kao “junaka”. Da hrvatsku čitateljsku publiku zanimaju “zabranjeni spisi” obavijeni velom tajne pokazuje podatak da se knjiga “Izgubljena Biblija“, iz koje smo preuzeli početni odlomak, vrlo brzo nakon nedavnog izdavanja popela na sam vrh ljestvice prodanih knjiga “Kršćanske sadašnjosti“.

Za prof. dr. sc. fra Marijana Vugdeliju, stručnjaka za Sveto pismo koji predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, ovi apokrifni spisi ne znače nikakav izazov za vjeru.
- Jednom čovjeku koji je dobro informiran ništa ne može naštetiti, te on može lučiti što je ispravno. I ovakvi spisi mu ne mogu poljuljati vjeru - govori nam fra Marijan, te nastavlja:

U ovom slučaju je riječ o novozavjetnom apokrifnom spisu koji, za razliku od starozavjetnih, ima puno manju vrijednost za teološko proučavanje. Oni su nastali zbog jednostavnog razloga – da se zadovolji ljudska znatiželja. Naime, sinoptička evanđelja nemaju informacije o Isusovu djetinjstvu, pa je iz te potrebe ovaj spis i nastao. Oni mogu biti korisni, a najveće nadahnuće su bili za umjetnike. Iako, nužno ne moraju biti krivovjerni.

Govori nam to fra Marijan, a na upit kako da im čovjek laik pristupi, kaže: On ih može čitati kao i “Fioretti svetoga Franje”, male anegdote o njemu, koji mogu poneki put u sebi nositi veliku istinu i poruku. No, nije ih zabranjeno čitati. Evo, uzmite za primjer Judin apokrif koji je nedavno pronađen. On ima stavaka koji su protivni evenđeljima, ali nisu krivovjerni. No, eto, znaju privući veliku pozornost medija jer se često podaci krivo interpretiraju. Ako nam ništa ne zabranjuje da ih čitamo, možemo još malo listati “Izgubljenu Bibliju”, autora J. R. Portera, bivšeg profesora na Oxfordu, i čuditi se o čemu su sve promišljale davne generacije vjernika.

Drevni spisi židovskog naroda bave se raznim tematikama, a opomene protiv bluda su česte:
- Ne posvećuj svoju pozornost na ženski izgled, niti živi sa ženom koja je već udana, niti se upuštaj u ljubavne spletke sa ženama. Jer, da nisam bio vidio Bilhu kako se kupa (...), moja su čula bila tako obuzeta njenom golotinjom, da nisam mogao spavati (...) Bilha se napila i čvrsto je spavala, gola u svojoj spavaćoj sobi. Izvršio sam bezbožno djelo a da ona nije bila ni svjesna (...) Žene su zle, djeco moja...“

Tako to zvuči u “Rubenovoj oporuci“, za koju se tvrdi da je napisao najstariji sin patrijarha Jakova. Ljudska mašta ispisvala je i stranice o raznim savršeno ostvarenim zajednicama koje su blaženo živjele na otocima daleko preko mora. „Mi smo bez grijeha i zla i odvrtanih misli. U nas nema vinograda, žita, zemljoradnje, šume, kuća... I goli smo ne kako ti pretpostavljaš, jer smo prekriveni pokrivačem slave...“ („Povijest Rekabovaca“). Ovo je samo dio maštovito ispisanih stranica koje opisuju zlo, konac svijeta, anđele, razne oporuke, proširenja bibijskih događaja, kao i pjesme, mise te predivne molitve, koje nam pokazuju kako slutnje, brige i radosti današnjih vjernika na isti način titraju u duši kao i kod vjernika od prije par tisuća godina.