Zahvali plamenu za svjetlost
ali ne zaboravi
onog tko drži svjetiljku
i tko stoji u sjeni
ne sustajući u strpljenju

Rabindranath Tagore

Ovu divnu poruku upućujem svima,

koji me prate na mom putu
vidljivim ili nevidljivim pomagačima
strpljivima , ljubaznima , radosnima ,

hrabrima Ratnicima Svjetlosti!

iz beskrajnog svemira
sa sazvježđa bez broja.
Kristalnoga daha
preko leda, šuma i dolina
sve do pustinjskoga praha.
Preko ljudske rase
do vulkana što polako se gase.
Čujete li, ljudi mili, nije novost
među vama oduvijek smo bili.
Buđenja polako
Teška tijela, i još teže duše
učinjena nisu samo tako,
preko noći, dok pljesnete rukom,
čekate li Spasitelja, vanzemaljce
nadate se kako netko će po vas doći
odvesti vas
kao što strelica otposlana je lukom.

E, pa varate se!
Jer čuvari svog planeta, postali ste vi
Zavjet takav vi ste dali.
Ne sjećate se toga?
Pa da, bili ste još tako mali.
Tek krijesnice što svjetle,
kao Orion na nebu
ili Sjevernjača neka
koju vaše oko prati
A duša dalje čeka, i čeka!

Slušajte nas sada, jer poruka je važna
I proslijeđena će biti baš u pravom slijedu
Svjetlost šaljite vi, ali jaku, ne blijedu!

Pitate nas kako?
Ljubi bližnjeg svoga