Je li pravi sistem u kojem 50 najbogatijih ljudi imaju bogatstvo za 200 milijardi veće od 50 najsiromašnijih zemalja svijeta? Što je alternativa nečovječnom liberalnom kapitalističkom poretku?

PRAVI KRIVAC JE LIBERALNI KAPITALIZAM! Na Dan planeta Zemlja obično se navode podaci o ekološkom zagađivanju i uništenju našeg planeta. Tako se navode: uništavanje šuma, iscrpljenost ribljih fondova i zaliha pitke vode, onečišćenje zraka, iscrpljenost plodnih tala i širenje pustinjskih površina, izumiranje životinjskih vrsta, te možda ponajviše dramatičan porast izgaranja fosilnih goriva koji prouzrokuju globalno zatopljivanje.

Pri tom se rijetko upire na pravog krivca, a on je – recimo to otvoreno – svjetski (neo)liberalni kapitalistički poredak. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da šačica od 50 svjetskih tajkuna raspolažu bogatstvom koje je veće za gotovo 200 milijardi dolara[1][2] 50 najsiromašnijih država svijeta (sa ukupno 830 miliona stanovnika). Kao jedna od glavnih prepreka oporavku svjetske ekonomije jest puko postojanje 'globalnog kasina', odnosno svjetskih burzi, gdje se dnevno promijene valute u vrijednosti 1500 milijardi dolara  (iznos u vezi špekulativnih zarada, ni na koji način povezan s razmjenom stvarnih dobara ili usluga). od brutto nacionalnog dohotka

Čujemo u dosta prilika od političara i ekonomista, da će nas iz krize izvući ekonomski rast. Međutim, ekonomski rast ima i svoje negativne značajke. To su:

- negativni efekti u odnosu na utjecaj na okoliš, koje ne treba posebno 'predstavljati' – svima su poznati

- umjetno stvaranje ekonomskih potreba i robovanje životu na kredit – ovakav način života potiče kupovinu nepotrebnih predmeta, uzimanje nepotrebnih kredita, koji u konačnici mogu pojedinca i njegovu obitelj dovesti u stečaj – svake godine na stotine tisuća Amerikanaca jednostavno bankrotira, u nemogućnosti da otplate dugove

- negativni efekti u smislu sve manje ekološke površine, koja otpada na pojedinca

- povećavanje jaza između bogatih i siromašnih – gornji podaci dovoljno govore

Potrebno je razvijati svijest o tome, da svjetske zalihe hrane, sirovina, energije i tehnoloških resursa pripadaju svima i da ih trebamo dijeliti[3]. Kapitalizam i nemilosrdna konkurencija na tržištu, u kojem veća zvijer guta manju, dovela je život na planetu na rub katastrofe. Javlja se potreba za jednim novim, nužno socijalističkim sistemom, na svjetskom nivou. U posljednjih se nekoliko desetljeća govori o eko-socijalizmu, pokretu koji donosi mješavinu ekoloških i lijevo orijentiranih ideja. Eko-socijalisti zagovaraju nenasilno dokidanje kapitalizma i kapitalističke države, usmjeravajući se na kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju slobodnih asocijacija proizvođača. Osobno, smatram da je potreban jedan socijalizam, koji pored brige za okoliš, nosi u sebi i jednu eksplicitno religijsku crtu, s religijom bližom i znanosti i religioznoj istini[4]. Stoga se zalažem (u nedostatku boljeg termina) za jedan 'astralni socijalizam', koji bi spajao težnju za socijalnom pravdom sa nebeskim ili astralnim poretkom, s politeističkom astralnom religijom.