|
Vjerojatno nema duše na planetu Zemlji koja nije upoznata sa zloglasnim datumom - 21. prosincem nadolazeće 2012. godine. Ipak za one malobrojne koji možda nisu upoznati što bi se, prema nekima, trebalo dogoditi na spomenuti dan - evo malo predznanja.
Naime, na dan 21. prosinca 2012. godine, kao što to tvrde dežurni jahači apokalipse, drevni narod Maje svojim su kalendarom predvidjeli smak svijeta, kraj planeta Zemlje, brisanje čovječanstva 's lica Zemlje', kako god to želite nazvati. No, nitko točno ne zna što bi se ustvari trebalo dogoditi.
Brojni su crni scenariji napisani, od susreta s tzv. 'Planetom X', ubojite solarne baklje koja će spaliti Zemlju, do promjene zemljinih magnetskih polova, itd. Međutim, prema svim zasad dostupnim znanstvenim podacima, sve teorije o kraju svijeta najobičnija su besmislica....
Najnovije otkriće o temi dolazi iz Santa Barbare gdje profesor na tamošnjem sveučilištu tvrdi kako je "rok trajanja" planeta Zemlje ipak 60-ak dana dulji od prognozirane 2012.
Maje nikada nisu predvidjeli smak svijeta
Prije nego li krenemo dalje, sljedeću stvar itekako valja naglasiti i razjasniti - Maje svojim kalendarom NISU predvidjeli apokalipsu globalnih razmjera. 2012. jest godina u kojoj završava ciklus njihova kalendara, nakon kojeg su Maje na temelju matematičkih računica predvidjeli promjene na Zemlji. Iako se još uvijek ne zna na što su točno mislili, znanstvenici su na temelju dosadašnjih istraživanja sigurni da se ne radi o katastrofi globalnih razmjera.
Ali, krenimo redom.
Maje su živjeli na području današnjeg južnog Meksika, Gvatemale, Belizea, Salvadora i dijela Hondurasa od 250.-900. godine nakon Krista. Znanstvenici su do danas dešifrirali nekoliko njihovih kalendara, no onaj koji je digao cijeli planet na noge jest kalendar s brojanjem najvećeg vremenskog perioda (Long count).
Spomenuti kalendar Maje su koristili za brojanje prošlih i budućih događaja. Uobičajeni kalendari (Calendar round) bilježili su prekratka vremenska razdoblja, točnije - najviše 52 godine. Ali zašto baš 52 godine? Vrlo jednostavno - taj vremenski period uzimao se kao životno doba prosječnog čovjeka. Preračunato, to znači 18,980 dana.
Što bi se dogodilo kad bi Maje željeli dokumentirati događaje koji su se zbili prije više od 52 godine? Upravo iz tog razloga dosjetljivi Maje stvorili su kalendar uz pomoć kojega su bili u mogućnosti dokumentirati događaje dalje u prošlost.
Numerička slučajnost
Jedina razlika dvaju kalendara je ta što je dulji numerički predvidljiv dok je kraći zasnovan na arhaičnim mjerama vremena.
Ciklus dužeg kalendara traje 5126 godina, a brojanje počinje 3114 godine prije Krista. Ako uzmemo u obzir početak i duljinu njegova trajanja, pogodili ste, jednostavnom matematikom dobijemo brojku 2012. Ništa više od puke slučajnosti. No, bujne mašte apokaliptičnih teoretičara ovdje su dočekale plodno tlo.
Sinkronizacija kalendara
Veliki problem javlja se kad se antički kalendari pokušavaju sinkronizirati s modernim, u ovom slučaju Gregorijanskim kalendarom. Kako bi znanstvenici saznali kad se određeni događaj zbio u majanskoj povijesti (rat, glad, religijska proslava i sl.), kalendar mora biti "preveden" u naše godine, mjesece i dane.
Gregorijanski kalendar svoje brojanje započeo je prije 2010 godina stoga je bilo potrebno pronaći značajne događaje koji su zajednički za oba kalendara, kako bi se oni mogli uskladiti.
Znanstvenici su to postigli koristeći metodu nazvanu GMT konstanta, koja ime može zahvaliti Josephu Goodmanu, Juanu Martinez-Hernandezu i J. Eric S. Thompsonu, troje znanstvenika zaslužnih za njezino izračunavanje.
Tu na scenu nastupa na početku teksta spomenuti profesor iz Santa Barbare, imena Gerardo Aldana. Prema njegovim tvrdnjama GMT konstanta je pogrešna jer su utemeljitelji krivo identificirani astrološki fenomen ključan za njezino ispravno funkcioniranje. Tvrdi da su zamijenjeni Venera, čije su kretanje Maje redovno bilježili, i meteor.
Naime, majanski vladar Balaj Chan K'awiil krenuo je u bitku na dan pojavljivanja Chak Ek'-a, Venere, no Aldana smatra kako je to ustvari bio meteor. Ako je to slučaj, cijela sinkronizacija dvaju kalendar pada u vodu. U slučaju da se ustanovi da je povijesni događaj čije se vrijeme zbivanja povezivalo s kruženjem Venere, a zapravo je bio povezan s nasumičnim astronomskim fenomenom kao što je meteorit, tada dolazi do problema u računici i pobijanja cijele GMT konstante.
Iako je Aldana iznio nekoliko značajnih pretpostavki u svojoj knjizi Calendars and Years II: Astronomy and Time in the Ancient and Medieval World, zbog kojih bi GMT konstanta mogla biti nepouzdana, i uzme li se u obzir kako on nije jedini koji sumnja u njezinu ispravnost, znanstvenik i sam priznaje da je ona prihvaćena od strane mnogih ljudi u znanstvenim krugovima i još uvijek nepobijena. Također, Aldana priznaje da nema odgovor na pitanje koja je kako izgleda točna i precizna kalendarska konverzija, već ga više zanima zašto bi trenutna mogla biti pogrešna.
Smak svijeta ipak će doći
Bila GMT konstanta točna ili ne, ona nema apsolutno nikakve veze s kataklizmičkim predviđanjima Zemljine bliske budućnosti, već samo s usklađivanjem drevnog kalendara Maja s onim sadašnjim - modernim.
No, jedno je ipak sigurno. Kraj svijeta će doći. Naravno ne tako skoro, imate dovoljno vremena da napravite što ste planirali u životu. On će stići tek za otprilike 4 milijarde godina kad Sunčeva jezgra konzumira svoju zalihu vodika i Sunce počne „naticati“ od sagorijevanja težih elemenata te u konačnici eksplodira, što će na kraju uništiti Zemlju i sve planete unutarnjeg dijela Sunčeva sustava. Taj scenarij je jedini realan kraj planeta Zemlje.
10 teorija o smaku svijeta. I zašto su sve redom nemoguće...
10. Promjene u Sunčevu magnetskom polju izazvat će snažne solarne baklje
Sunce prolazi kroz 11-godišnji ciklus promjene sunčevih pjega uzrokovan kolebanjem magnetskog polja, njegovog reformiranja i okretanja polariteta. Vrhunac sljedećeg ciklusa je 2012. godine (ili 2013.) i postoje predviđanja da bi on mogao biti 30 do 50 posto snažniji. Međutim, znanstvenici tvrde da nije najjači zabilježen i da ne postoji šansa da solarna baklja spali Zemlju poput let-lampe. Najveća solarna baklja dosad zabilježena dogodila se 2003. godine kad je radijacija jačine 5 tisuća Sunca pogodila atmosferu - i još smo uvijek tu.
9. Zamjena Zemljinih magnetskih polova
Nije nemoguće. Posljednji se dogodio prije 800 tisuća godina. Postoje geološki dokazi o višekratnim zamjenama magnetskih polova kroz Zemljinu povijest. Međutim, ne postoje dokazi da bi promjena polova uzrokovala izumiranje ljudi.
8. Pomak Zemljine osi
Zemljina os čvrsto je pod gravitacijskim utjecajem Mjeseca. Objekt veličine Marsa morao bi udariti Zemlju da bi je pomaknuo iz njezin "ležišta". U Sunčevu sustavu ne postoje takvi "lutajući" planeti sposobni za takvo nešto.(hm.., a što je sa nibiruom?)
7. Poravnanje Jupitera i Saturna moglo bi izazvati gravitacijske poremećaje Zemlje
1982. godine zbila se iznimno rijetka astronomska pojava - poravnanje dvaju najvećih planeta Jupitera i Saturna popraćena spektakularnom pomrčinom Sunca. Također, iste godine izdana je spektakularna knjiga "The Jupiter Effect" koja je predviđala potrese i goleme plimne valove koji haraju planetom. Ništa od navedenog nije se dogodilo. Mjesec ima daleko veći gravitacijski utjecaj na Zemlju od Jupitera koji je udaljen preko 600 milijuna kilometara.
6. Poravnanje Sunca s galaktičkim ekvatorom na zimski solsticij
Nema nikakav utjecaj na Zemlju, to su samo koordinate na nebu.
5. Crna rupa u središtu galaksije utjecat će na Zemlju
Crna rupa u središtu Mliječne staze nema utjecaja na galaktički disk. Rupa ima masu od tri milijuna solarnih masa dok cijela galaksija ima masu od nekoliko trilijuna solarnih masa. Svaka tvrdnja da crna rupa ima utjecaja je pogrešna, kao da rep maše psom, a ne pas repom.
4. Asteroid će udariti u Zemlju
300 metarski asteroid Apophis prisvojio je najviše medijske pažnje dosad jer su šanse za njegov udar 1:250 000 u njegovu sljedećem preletu 2029. godine. U teoriji, nezabilježen asteroid mogao bi od niotkuda zalutati prema Zemlji već sutra, no ako dosad ne znamo za njega, to sigurno nisu mogli niti Maje prije 1200 godina.
3. Odmetnuti planet Nibiru preletjet će pored Zemlje
'Planet X' ili 'Nibiru' kako ga neki vole zvati (ime dobio po interpretaciji babilonske i sumeranske mitologije) jest planet na putu prema Zemlji ili njezinoj neposrednoj blizini. Ideju Planeta X pokrenula je 1995. godine Nancy Lieder, koja je, prema vlastitim tvrdnjama, primila upozorenje vanzemaljaca iz zvjezdanog sustava Zeta Reticuli. Nju su bića s drugog planeta upozorila o dolasku smrtonosnog planeta koji će izbrisati čovječanstvo. To se trebalo dogoditi u svinju 2003. godine. (Nije ni dokazano nikad da takav planet ne postoji!!!!!!!)
2. Super ili hipernova će uništiti Zemlju
Ne postoje zvijezde u Zemljinoj blizini sposobne za takvo nešto. Najbliži kandidat, crveni div Betelgeuse, trebao bi eksplodirati za 1000 godina. Također, niti jedna zvijezda nema svoju rotacijsku os okrenutu prema Zemlji, tako da nema straha od smrtonosnog gama-zračenja izbačenog nakon eksplozije zvijezdine jezgre.
1. Oblak negativne energije progutat će Sunčev sustav
Možda, u scenariju Ratova zvijezda.
preneseno sa jutarnji.hr
21.12.2012., smak, svijeta, apokalipsa, najgori, scenarij
 |
Odlična knjiga, koju 
Za planetu Zemlju, šaljemo Mi ljubavsvih duginih boja
RSS feed Comments
. Ni jedna civilizacija, ni jedan prorok nije rekao da dolazi kraj, nego dolazi novi početak, ili zlatno doba za čovječanstvo. Sve se mjenja, ali najbitnije je da se mjenja svijest, IQ itd. Najbitnije je u životu preispitivati stvari, jer se tako uči. Ljudi su poceli preispitivati sve, a to me veseli 
