Kada su 1667. godine francuskom liječniku Jean-Baptisteu Denysu doveli pacijenta, dječaka iznurenog groznicom koju su pokušali izliječiti pomoću pijavica, odlučio se na krajnje bizaran tretman: transfuziju janjeće krvi. Nakon transfuzije dječak se “čudesno razbudio miran i bistroga uma”  te, unatoč komplikacijama koje su uključile probleme s mokrenjem “crnog urina”, preživio. No, sljedeći pacijent nije imao tu sreću: nije preživio transfuziju janjeće krvi pa je njegova supruga optužila dr. Denysa za ubojstvo. Naposljetku su francuske vlasti zabranile transfuziju životinjske krvi.

Na vidiku i prvi lijek - Atryn

Tri i pol stoljeća nakon Denysova pokušaja znanstvenici su na putu da prebrode barijere koje je priroda postavila među različite vrste. Koristeći metode genetskog inženjeringa, biotehnolozi posljednjih godina miješaju genetski materijal, ljudski i životinjski, biljni i virusni ne bi li dobili terapeutske proizvode, poput lijekova i cjepiva te svinjskih organa koje ljudsko tijelo neće prepoznati kao strano i odbaciti ga.

Nova se disciplina zove transgenetska medicina, a uskoro bi na tržište mogla “izbaciti” Atryn, prvi lijek dobiven iz genetski modificirane životinje. Atryn je zapravo ljudski protein antitrombin koji sprečava zgrušavanje krvi kod ljudi koji pate od nasljednog defekta tog proteina. Lijek je već nekoliko mjeseci u rukama Europske agencije za registraciju lijekova (EMEA) koja bi uskoro trebala donijeti odluku hoće li se taj medikament moći koristiti za europske kliničke pokuse na pacijentima s naslijeđenim manjkom antitrombina. Dobije li Atryn zeleno svjetlo, bit će to vrhunac višegodišnjih napora tvrtke GTC Biotherapeutics iz Framminghama u Massachusettsu, inače spin off kompanije biotehnološkog diva Genzyme, da lansira lijek proizveden u genetski modificiranoj kozi.

Koza s ljudskim genom

Riječ je o kozi koja nosi ljudski gen, što joj omogućava da u mlijeku proizvodi antitrombin. Koristeći metode genetskog inženjeringa, znanstvenici GTC Biotherapeutics prebacuju određeni ljudski gen, tzv. transgen, u oplođeno kozje jajašce, a zatim embrij usađuju u surogat-majku. Nakon dolaska na svijet transgenetski se kozlići podvrgavaju testiranju kako bi se ustanovilo nose li nužni ljudski gen. Kad postanu zrele da mogu davati mlijeko, transgenetske se koze ponovno testiraju. One koje u mlijeku proizvode dovoljno antitrombina odlaze na parenje s mužjacima koji obično nisu genetski modificirani, a na svijet donose potomstvo koje daje transgenetsko mlijeko. Iz tog se mlijeka naposljetku dobiva antitrombin, lijek Atryn koji bi uskoro mogao biti odobren za kliničke pokuse.
- Nitko u našoj kompaniji ne pokušava napraviti humaniziranu kozu. Riječ je zapravo o kozama s malo genetskog programiranja - izjavio je Tom Newberry, predstavnik GTC Biotherapeutics.

Ta je kompanija još prije istaknula da je Atryn samo jedan u nizu lijekova koji bi se mogli proizvoditi pomoću transgenetskih životinja.

- Mnogo je ljudskih proteina koji se teško proizvode pomoću tradicionalnih metoda, stoga bi to mogla biti sigurna niša za GTC - izjavio je za mjesečnik Scientific American kompanijin istraživač Philip Nadau.

Analitičari tvrde da bi korištenje transgenetskih koza za proizvodnju antitrombina i ostalih krvnih proteina moglo biti jeftinije i učinkovitije od tradicionalnih laboratorijskih tehnika.

Modificiranje biljaka

Jedna od ideja transgenetske medicine jest modificiranje biljaka kako bi se dobile nove vrste lijekova. Američki znanstvenik Charles Arntzen i njegovi suradnici koriste se genetskim inženjeringom kako bi razvili cjepiva zasnovana na biljkama. Njihov je glavni cilj poboljšanje postojećeg cjepiva za hepatitis B, koje je 80-ih godina proizvedeno iz virusa. Postojeće je cjepivo za mnoge države Trećeg svijeta ne samo skupo, nego i neprikladno jer se mora čuvati na niskim temperaturama, a to je velik problem u nekim zemljama gdje je bolest česta, primjerice u Bangladešu. Nadalje, to se cjepivo daje tri puta, što podrazumijeva postojanje odgovarajućih službi za zaštitu javnog zdravlja koje vode računa o tome koliko su puta stanovnici određenog područja cijepljeni. Nažalost, u mnogim zemljama Trećeg svijeta ne postoje organizirane službe za brigu o javnom zdravlju stanovništva.

Divlji duhan s cjepivom protiv hepatitisa B

Arntzenova je ideja da se gen za cjepivo protiv hepatitisa B injektira u DNK divlje biljke duhana, raste s biljkom, zatim hladi i suši te procesira s biljnim materijalom. Rezultat je novi oblik oralnog jestivog cjepiva koje je jeftinije za proizvodnju i ne iziskuje posebno hlađenje.

- To je čudesno, sigurno i učinkovito cjepivo - tvrdi Arntzen koji je cjepivo protiv hepatitisa B prethodno pokušao razviti u bananama i krumpiru, ali je odustao zbog široko rasprostranjenog otpora prema genetski modificiranoj hrani.

Astrid - prva svinja s ljudskim genima

Zacijelo najprovokativniji segment transgenetske medicine jest presađivanje životinjskih organa ljudima, odnosno ksenotransplantacija. Prvi pokušaji ksenotransplantacije datiraju još s početka 20. stoljeća, a bili su, kao i kasniji 60-ih godina, neuspješni zbog snažnog odbacivanja životinjskih organa. No, s razvojem genetskog inženjeringa javila se mogućnost ubacivanja ljudskih gena u životinje, posebice svinje koje bi mogle biti pogodni davatelji srca i bubrega. Astrid, prva svinja s ljudskim genima, na svijet je došla još na Božić 1992. godine na farmi u Cambridgeu, vlasništvu britanske kompanije Imutran. Ta je kompanija poslije “proizvela” nekoliko desetaka Astridinih rođaka te ambiciozno najavljivala prve kliničke pokušaje presađivanja svinjskog srca. U međuvremenu, pod pritiskom brojnih pripadnika pokreta za zaštitu životinja koji je na Otoku vrlo utjecajan, Imutran je svoj istraživački centar preselio u SAD, a upućeni smatraju da će proći još godine prije nego što se svinjsko srce presadi čovjeku. Ipak, dr. David Cooper, izdavač medicinskog časopisa Xenotransplanation, ne krije optimizam.

- Na početku će neki ljudi govoriti ‘oh, to je nemoralno, mi to ne želimo’, ali za 50 godina nitko neće razmišljati o tome - izjavio je Cooper.

Razvoj za dobrobit čovječanstva

Prof. Elvio Baccarini, dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci, rekao je: - Prema razvoju primjene genetskog inženjeringa na području medicine trebamo se odnositi kao prema svakom obliku tehnološkog razvoja. Odnosno, valja podržati razvoj koji služi za dobro čovječanstva te demistificirati stavove koji su unaprijed određeni protiv genetskog istraživanja i genetske tehnologije.

Razmjena i zamjena genetskih sadržaja nisu nužno vezane uz moralno relevantna svojstva na način da zaslužuju osudu. Ipak, valja pripaziti da cijeli postupak ima zajamčenu sigurnost za pacijente, kao i na to da se životinjama kojima se istraživači služe u procesima genetskog inženjeringa ne nanose nepotrebne patnje.

IZVOR: www.jutarnji.hr

ODABRAO: Danijel Folnegović