Mirin Blog

Misterij Sibira 2

21 Tra 2019

Ispis
E-mail

(Reading time: 13 - 25 minutes)

Detalji: Kategorija: Mirin Blog; Kreirano: Nedjelja, 21 Travanj 2019 22:25; Napisao/la Miro Sinj; Hitovi: 5195

30. juna 2008, biće 100. godišnjica jedne od najtajanstvenijih katastrofa: eksplozija tijela iz svemira u blizini rijeke Podkamennaya (ili kamene) Tunguske u Sibiru. Jedva da je u prošlom stoljeću bilo još ijednog događaja koji bi se uporedio s njom.Ukupna snaga eksplozije premašila je za više od 2000puta exploziju nad Hirošimom i Nagasakijem !Osim toga, eksplozija Tunguske izazvala je:

anomalni sjaj na nebu koji je uočen tek 10 dana kasnije,
intenzivan izgled srebrnastih oblaka
masivno zračenje svjetlosti i topline
poremećaj normalnog funkcionisanja meteoroloških instrumenata
pojava površinskih zemljotresa
ogroman zvučni val koji je putovao dvaput oko planete
posječeno drveće na ogromnoj površini od preko 2.000 kvadratnih kilometara
slabi tragovi radioaktivnosti
detektovani u uzorcima stabala i slojevima leda iz 1908. godine anomalne osobine tla i minerala u području eksplozije Tunguske neuobičajeno brz rast vegetacije na epicentru eksplozije u Tunguski klimatski poremečaji tokom nekoliko godina,neobjašnjivo hladno

Uprkos činjenici da takav ogroman događaj nije prošao nezapaženo, prvi pokušaji da se otkrije ono što se zaista dogodilo u udaljenoj sibirskoj tajgi napravljeni su tek mnogo godina kasnije, 1927. godine.

Od tada je desetine istraživačkih ekspedicija obišlo to područje, napisano je na stotine naučnih radova i izloženo nekoliko stotina hipoteza o uzrocima događaja. Nijedna od njih, međutim, nije bila u stanju u potpunosti objasniti složene pojave koje su prethodile i pratile eksploziju Tunguske.

Neke od pojava koje su očevici uočili jednostavno se ne uklapaju u okvir postojećih teorija. Mnogo toga što se tada dogodilo ne može se uopšte tumačiti sa stanovišta današnjeg naučnog razmišljanja.

Više od toga, stječe se stalni utisak da smo došli do nečega što je potpuno izvan granica našeg uobičajenog razumijevanja svijeta o nama.

Možda smo danas bliže nego ikada do rešenja misterije koja će postati prekretnica u razvoju ljudske svesti. Ali, to će zahtijevati izvjesnu smjelost, sposobnost da se otvorenim umom gleda neprekidno dogmama u nauci kako bi se pravilno procijenile najneobjašnjivije epizode događaja.

Rad generacija naučnika i istraživača pružio nam je vrlo bogatu zalihu činjenica i naučnog materijala, što je omogućilo rasvjetljavanje pravih uzroka i prirode pojave koje su se dogodile prije gotovo 100 godina u oblasti Podkamennaya Tunguska.Ovdje nećemo prelaziti na ključne elemente svake od glavnih poznatih hipoteza, nego se koncentrirati na one činjenice koje su uvijek ostale u sjeni i iz nekog čudnog razloga nikada nisu dobile pažnju koju zaslužuju.Zapanjujuće, zajedno sa drevnom epskom pjesmom, ove činjenice predstavljaju potpuno drugačiju sliku događaja koji se dogodio početkom prošlog stoljeća.Na samom početku ove studije, treba naglasiti da je i prije i nakon eksplozije u Tunguski bilo nekoliko drugih događaja povezanih s njim na određeni način, kao veza u jednom lancu. Prema tome, koristeći metode koje se koriste u krivičnim istragama, mi ćemo ih kombinovati u jedan "slučaj". Da bismo vidjeli realnost koja je tako dugo izmakla očima istraživača, moraćemo da pomjerimo naš pogled unazad i napred u prostoru i vremenu da pogledamo događaje odvojene desetinama, čak i stotinama godina.U tom cilju, okrećemo se pričama očevidaca, kojih je čak i u tako rijetko naseljenom dijelu Sibira bilo na hiljade. Čak i u kasnim 1960-ima bilo je moguće pronaći oko 3.000 ljudi koji su se sjetili tog izvanrednog događaja!

Pre nego što se osvrnemo na činjenice, trebalo bi da podelimo ono što smo pretpostavili tokom naše istrage: hipotezu o eksploziji ,Tunguske koja će biti neočekivana za mnoge, ali koja je nastala tokom analize velike količine podataka.Oslanjajući se na svjedočanstva tisuća svjedoka eksplozije Tunguske, nalaze istraživača, tekst yakutskog epa Olonkho, rekonstruiranu kronologiju događaja i analizu posljedica eksplozija koje su opisane ne samo u epu, već i kroz napore naučnih istraživača, moguće je iznijeti obrazloženu sugestiju da na ogromnoj, nenaseljenoj teritoriji sjeverozapadne Jakutije postoji drevna podzemna tehnička instalacija.Veoma davno, neko je izgradio, u takozvanoj "Dolini smrti", kompleks koji i danas štiti Zemlju od meteorita i asteroida. Naravno, takva sugestija je zapanjujuća. Teško je čak i zamisliti takvu mogućnost. Iz toga sledi da je hiljadama godina postojalo nešto zajedno sa nama, što je prevazilazilo ne samo naša trenutna dostignuća, već i naše najhrabrije fantazije o tome šta bi se moglo postići - a mi to nismo primjetili!Naravno, niko od onih koji su istraživali različite naučno neobjašnjive posljedice Tunguske katastrofe nisu mogli zamisliti da su svi tragovi koje su ostavili eksplozije rezultat aktivnosti nekog drevnog kosmičkog odbrambenog kompleksa koji su ostavili nepoznati graditelji!

tunguska61
"Djed" Matvei (108 godina),svjedok eksplozije Tunguske iz 1908. godine,fotografisano s autorom1997. godine u Evenkovom naselju Siuldiukar.

Lokalne legende i upozorenja šamanaEvo jednog detalja sačuvanog u pradavnom sjećanju lokalnog stanovništva, koji se prenosi kroz tisućljeća u drevnoj epskoj pjesmi.Legenda koja se prenosi iz usta do usta govori o tome kako je ova zemlja odjednom bila zamotana u neprobojnu tamu, a okolinu je uzdrmala zaglušujuća buka. Ustao je uragan nevidljive sile i zemlja je bila potresena snažnim udarcima.Kada se sve smirilo i tama se raspršila, oči su im se sa!! Usred spaljene zemlje, užaren na suncu, stajala je visoka vertikalna struktura koja je bila vidljiva na udaljenosti od nekoliko dana putovanja. Dugo vremena, konstrukcija je davala neugodne zvukove koji su neugodni u ušima i postepeno se smanjivalo u visinu sve dok nije potpuno nestala pod zemljom. Na mjestu visoke građevine nalazio se ogroman, zinuti, vertikalni "otvor".Tokom našeg izlaganja činjenica, predstavićemo nekoliko tekstova iz Olonkhoa koji snažno svedoče u prilog navedenoj hipotezi zbog očigledno tehnološke prirode događaja opisanih u drevnim pričama. Iznenađujuće je da ljudi koji su preveli i analizirali ove tekstove nisu primjetili ili čak sumnjali u ovo.Počnimo sa detaljnom rekonstrukcijom događaja, pokušavajući da formiramo integralnu sliku onoga što je prethodilo i pratilo katastrofu iz 1908. godine.Prvi koji su saznali za nadolazeću nesreću bili su šamani domorodačkih plemena. Dva mjeseca prije eksplozije, glasine o približavanju "kraju svijeta" počele su se širiti po tajgi. Prelazeći iz jednog naselja u drugo, šamani su upozoravali ljude na neminovnu kataklizmu. Ljudi su počeli da premještaju svoja stada iz gornjeg toka Podkamenne Tunguske u Nizniju Tungusku i dalje, prema rijeci Leni.

Egzodus Enaka počeo je odmah nakon okupljanja svih nomadskih klanova koji su se kretali u neposrednoj blizini, što se dogodilo u mjesecu Teliat (maj). Tajna konferencija starješina odlučila je da se ciklični tok njihovih lutanja promijeni i da se klanovi trebaju pomaknuti zajedno na novom putu.Tada je bio veliki obred u kojem je "Veliki Šaman" objavio "Kraj Svijeta":Preci su rekli da moraju da se sele sa svojih tradicionalnih mjesta. Niko ne bi trebao biti tamo nakon mjeseca Teliata u mjesecu Muchun [June], tako su rekli preci ... Gornji ljudi žele posjetiti Duliju ... Niko to ne bi trebao vidjeti.Tako su nomadi počeli da se kreću preko tajge ...Poštujući neki unutrašnji smisao i podržavajući,, izjave šamana, divlje životinje su počele da odlaze. Ptice su letjele sa svojih gnezda, labudovi su napustili jezera, a ribe su nestale iz rijeka. Ogromno prostranstvo tajge, veličine nekoliko desetina hiljada kvadratnih kilometara, izgubilo je svoju faunu. Samo oni koji nisu vjerovali riječima šamana ostali su u zoni opasnosti.Sve ovo govori samo za sebe. Očigledno je rano upozorenje o događaju koji se približavao dat kroz šamane koji su "razgovarali sa duhovima predaka". Životinje, ptice i ribe su instinktivno reagovale na opasnost koja se približava, reagujući na negativan uticaj Zemljinog elektromagnetskog polja u tom dijelu tajge.Nakon proučavanja tekstova Olonkha, razgovora s lokalnim lovcima i onih koji su još uvijek živi koji se sjećaju dalekih događaja, stvoren je utisak da je kompleks o kome je riječ razasut po različitim dijelovima tajge i smješten uglavnom pod zemljom.

Instalacijska elektrana
Uništavanje ili otklanjanje meteorita i asteroida postiže se upotrebom polja sile koje se u koncentrisanom obliku prenosi nekom vrstom elektromagnetnih formacija koja liče na sjajne, vatrene sfere. U suštini, ovo je nešto poput kuglaste munje, s razlikom što je najveća kuglasta munja poznata znanosti,ne veča oko dva metra(rad Nikole Tesle) u prečniku, dok su sfere koje se koriste za odbijanje ili uništavanje meteorita gigantskih dimenzija prečnika oko 60 metara!To je bio njihov let koji su 1908. godine vidjele hiljade ljudi širom velikog dijela Sibira, što je rezultiralo time da su svjedoci događaja u Tunguski cijelu stvar pripisali pojavljivanju niza ogromnih kuglastih munja!"Plazmene sfere" su očigledno generisane elektranom(plazmeni štitovi se spominju kod rada Nikole Tesle,te ih je želio prodati Velikoj Britaniji za 200 miliona dolara) koja se nalazi duboko u zemlji na mjestu koje je neko namjerno izabrao. Povezan je sa geofizički prepoznatljivim područjem planete: istočnosibirskom magnetnom anomalijom. Časopis Tekhnika Molodiozhi (1. izdanje, 1984.) nazvao ga je "magnetnom super-anomalijom, čiji izvor leži na dubini od pola radijusa Zemlje".Drugim riječima, elektrana ovog kompleksa se oslanja na energiju planete i sama je u izvesnoj meri, čini se, jedan od uzroka ove super-anomalije.

tunguska62

Leonid Kulik, prvi istraživač u eksploziji Tunguske.
(Izvor: fotografija iz Knjižnice KMET iz 1930-ih)

Priprema za odbranu od približavajućeg Tunguskog meteorita (to je u stvari bio meteorit; Leonid Kulik je u izvjesnom smislu bio u pravu) počeo je dva mjeseca prije eksplozije, što potvrđuje ponašanje šamana i faune tajge.Otprilike 10 dana prije eksplozije, "Instalacija" smještena u Dolini smrti prešla je u aktivnu fazu.Radi se o aktiviranju elektrane, i povećanju njene energetske razine uslijed početka pripreme kompleksa za proizvodnju energije (elektromagnetske sfere) koja djeluje na okolinu, što je postalo povod za pojavu velikih atmosferskih anomalija povezanih s povećanom napetosti u Zemljinom elektromagnetnom polju.Efekat instalacije bio je toliko snažan da je u deset dana prije eksplozije, u mnogim zemljama Europe, kao i u zapadnom Sibiru, tama noći zamijenjena neobičnim svjetlom kao da su te oblasti doživljavale fenomen "bijele noći" svjetla visokih geografskih širina.Svuda su se pojavljivala, sjajeći u sumraku zore i sumraka, srebrni oblaci koji su se protezali istočno od zapada i formirali se duž sila, poput onih koji se javljaju između polova.Postojao je smisao, kako je istakao E. Krinov, jedan od istraživača u eksploziji Tunguske, o pristupu neobičnom prirodnom fenomenu.Mnogo godina kasnije, istraživači iz Tomska naišli su na zaboravljenu publikaciju profesora Webera o snažnom geomagnetskom poremećaju koji je uočen u laboratoriji na Univerzitetu Kiel u Njemačkoj tri dana prije udara Tunguskog objekta, a koji je završio u jednom satu kada je gigantski bolid eksplodirao iznad Centralne Sibirske visoravni.

tunguska 63 Tunguska Meteorit i "Terminator" sfere
Prošlo je deset dana, a zatim, ujutro 30. juna 1908. godine, tijelo iz svemira ušlo je u Zemljinu atmosferu ogromnom brzinom.Slijedila je putanju od jugoistoka do sjeverozapada. Određivanje točne putanje meteorita igra važnu ulogu u istraživanju događaja, prvenstveno zato što je, kao što ćemo vidjeti bilo nekoliko objekata koji su se kretali na nebu iznad sibirske tajge, približavajući se mjestu eksplozije sa različitih strana.To su bile razlike u iskazima očevidaca - koji su u isto vrijeme posmatrali objekte iznad Sibira daleko udaljeni jedan od drugog, krećući se na različitim putevima, ali prema jednoj tački koja je zbunila istraživače, potičući hipotezu da je to vjerojatno svemirski brod koji je manevrirao iznad sibirske tajge.Trideset osam minuta prije uništenja meteorita Tunguska, kompleks doline smrti prešao je u svoju kulminirajuću fazu. Počela je generacija sfera koje ćemo zbog jednostavnosti nazvati terminatorima.U rudniku Stepanovsky (u blizini grada Yuzhno-Eniseisk) zemljotres je započeo 30 minuta prije pada meteorita.Jedan svjedok ovih događaja bio je pored malog jezera kada je zemlja počela da se trese pod njegovim nogama. Počelo je nešto poput zemljotresa. Iznenada, se pojavilo nešto neobjašnjivo, strašan osjećaj straha. Bilo je to kao da ga neka sila izbija iz jezera izbacujuči vodu. U tom trenutku, voda u jezeru je počela da pada, i kako je tekla, kao da je pukla, pojavilo se dno . Udubljenja na dnu jezera liče kao dva naborana lista

Svedoka je uhvatio intezivni neljudski strah i pobjegao je onoliko brzo koliko su ga noge nosile.Nakon što je prošao znatnu udaljenost, spotaknuo se na grm i pao; i kada je ustao i pogledao unatrag, vidio je kako se diže od onoga što je bilo jezero kolona jarkog svjetla, na čijem se vrhu pojavila kugla. Sve to je bilo praćeno strašnim urlikanjem i pjevušenjem. Njegova odeća počela je da tinja, radijacija je spalila njegovo lice i uši ...Ova epizoda je zapanjujuće dobro uklopljena sa tekstovima olonkovskog epa i priča staraca koji govore o mjestu zvanom Tong Duurai, preko kojeg teče Ottoamokh ("rupe u zemlji"), gdje postoje provalije nevjerojatne dubine poznate kao " urličuči ponori ". Iz ovih, kažu legende, lete vatreni vrtlozi.Nakon dugog perioda ćutanja, otprilike stotinu godina prije svake velike eksplozije ili niza eksplozija došlo bi do manjeg događaja. Legenda kaže da je iz "željeznog otvora" izašla tanka linija vatre. Na vrhu svega toga pojavila se veoma velika vatrena kugla. A kao pratnja, "roj fatalno krvavih vrtloga" koji je izazvao pustoš u blizini.U pratnji četiri udarca groma u nizu, ona se uzdigla do još veće visine i odletjela, ostavljajući iza sebe dugačak "trag dima i vatre". Tada je u daljini zvučala kanonada eksplozija ...Zanimljivo je da yakutske legende sadrže toliko mnogo spominjanja o eksplozijama, vatrenim vihorima i lansiranju plamenih sfera koje su se izbacivale kroz "otvor koji pušta dim i vatru" sa "lupajućim čeličnim poklopcem", u čijim dubinama leži čitava podzemna zemlja.Naseljava ga vatreni div "koji sije zarazu i baca vatrenu kuglu" - diva Uot Usumu Tong Duurai (što se može prevesti kao "kriminalac koji je probio zemlju i sakrio se u dubini, uništavajući svuda oko sebe vrtlog ”).

Svjedočenje svjedoka
To je ono što govore legende, a to je izveštaj G. K. Kulesha, koji je bio posmatrač na meteorološkoj stanici u Kirensku, oko 460 kilometara od mesta eksplozije Tunguske:30. juna uočen je neobičan fenomen na sjeverozapadu Kirenska koji je trajao otprilike od 7.15 do 8.00. Ja to osobno nisam vidio, dok sam sjedio na poslu nakon što sam snimio čitanje meteoroloških instrumenata. To je ono što se dogodilo (dajem suštinu onoga što su govorili oni koji su bili svjedoci).U 7.15 ujutro, na sjeverozapadu se pojavio vatreni stup, oko četiri sagena (preko 8 metara) promjera u obliku koplja. Kada je stub nestao, čulo se pet snažnih kratkih prasaka, kao što su zvuci topova brzo i jasno jedan za drugim. Tada se na tom mjestu pojavio gusti oblak.Otprilike 15 minuta kasnije, ponovo su čuli istiprasak; jedno 15 minuta kasnije. Brodar, bivši vojnik i generalno inteligentan, svjetski mudar čovjek, broji 14 praskova u tri grupe. Njegove dužnosti su bile da bude na obali rijeke te je vidio i čuo cijeli fenomen od početka do kraja.Mnogi ljudi su videli vatreni stub, ali su čuli još veći broj praskova.Bilo je seljaka u gradu iz sela Korelinaya koji se nalazi 20 verstova [21 km] od Kirenska na najbližoj Tunguski. Izvjestili su da su imali snažan zemljotres, tako da su prozorske ploče razbijene u kućama ... oznaka na barografskoj roli to potvrđuje.U arhivi bivše Irkutske magnetske i meteorološke opservatorije, istražitelji su uspjeli pronaći bilješke koje je napisao A.Kokorin, koji je bio posmatrač na meteorološkoj stanici na rijeci Kežmi, oko 600 km od mjesta eksplozije Tunguske. U svom časopisu za promatranje za lipanj 1908. godine, odjeljak pod naslovom "Bilješke" sadrži izuzetno važan unos.

To pokazuje da je u to vrijeme sigurno bilo više od jednog tjela u zraku.U 7 ujutru, na sjeveru su se pojavile dvije vatrene kugle [sfere] ogromne veličine; 4 minuta nakon pojavljivanja, kugle su nestale; ubrzo nakon nestanka vatrenih kugli čuo se glasan zvuk, sličan zvuku vjetra, koji je išao od sjevera prema jugu; buka je trajala oko 5 minuta; zatim je sljedio zvuk i grmljavine, poput pucnja iz golemih pušaka, te su se šrozori tresli. Ta paljba se nastavila 2 minuta, a nakon njih je došlo do pucanja poput puške. Ovi zadnji zvuci su trajali 2 minuta. Sve se desilo usred bijela dana.U to vrijeme, T. Naumenko je posmatrao let sfere iz sela Kežma koji se nalazi na rijeci Angari.Tvrdio je da je tijelo veće od Mjeseca je prešlo ispred Sunca, koje je u to vrijeme bilo na visini od 27º iznad horizonta. U tom istom trenutku, meteorit Tunguska preletio je selo Mironovo (58º 14 'N, 109º 29' E).Prvi koji je vidio let jednog od "terminatora" koji je nosio snažan elektromagnetni naboj bili su stanovnici sela Alexandrovka (južni teritorij Altaja), koji je udaljen skoro 1.500 kilometara od mjesta eksplozije.Izveštaj koji je ostavio Ivan Nikanorovich Kudriavtsev, koji je bio svedok leta vatrene sfere, sadrži detalje koji ukazuju na elektromagnetnu prirodu "terminatora":... 30. juna 1908. bio je jasan dan ... ja sam sjedio nasuprot prozoru koji je gledao SZ. Našeg sela, Aleksandrovka, proširilo se duž klanca ... Preko puta sela, na polu grebenu, uzdizao se vrh Gliadena. U 7 ujutro, Sunce je već ustalo ali se još nije pojavilo iza Gliadena. A onda se iznenada na nebu pojavila svjetla sfera; brzo je rastla u veličini i osvetljenosti. Letila je prema SZ.Leteća sfera bila je veličine Mjeseca, samo svjetlija; Mada ne zaslepljujuće: mogli ste da posmatrate njen let bez straha od gledanja. Letjelo je veoma brzo. Sfera je ostavila iza sebe na svom putu bijeli zadimljeni put širi od same sfere. Čim se ta sfera pojavila, čitava lokacija je bila osvetljena nekom neprirodnom svetlošću i ta svetlost se nije povećavala ravnomerno, već sa nekom vrstom fluktuacija, talasastih bljeska.

Nije bilo buke.
nije bilo buke koja je pratila let kugle, ali neprirodna fluktuirajuća svjetlost inspirisala je neku vrstu straha, anksioznosti ...Ye. Sarychev, koji je 11. oktobra 1921. ispitivao D. F. Landsberg u Kansku, rekao je:S početkom buke u zraku se pojavio nekakav sjaj, okruglog oblika, otprilike pola veličine Mjeseca, s plavičastim odsjajem, koji je brzo letio u smjeru od Filimonova prema Irkutsku. Svijetlo je ostavilo trag u obliku blijedo plavičaste pruge koja se protezala gotovo cijelom dužinom svog toka, a zatim je postupno nestajala na kraju. Svijet se sakrio iza planine bez raskida. Nisam bio u stanju da zapazim trajanje fenomena, ali je bilo veoma kratko. Vrijeme je bilo apsolutno jasno i bilo je mirno.Istovremeno, posmatran je let nebeskog tjela na jugu Krasnojarskog teritorija, 60 km severno od Minusinska, 930 km od mjesta eksplozije, ali se kretao drugom putanjom.Otprilike u isto vrijeme, jedan objekat je viđen u regionu naselja Nizhneye-Ilimskoye, 418 km od mjesta eksplozije. I onda, pouzdano je ustanovljeno, nebesko tjelo je preletjelo preko sela Preobraženka, koje se nalazi na reci Nizhnija (Donja) Tunguska. I svi ti objekti su letjeli su u istom pravcu - prema jednoj destinaciji: područja Šiškov i Kulik i Voronov krater! Slika koja se formira iz iskaza očevidaca jasno pokazuje da objekti koji su posmatrani iz različitih dijelova tajge nisu mogli biti meteoriti. Bilo ih je mnogo i oni su pratili različite putanje, ali prema jednoj tački. Iznenađujuće, naučnici i istraživači koji su tako pažljivo ispitivali brojne svedoke nisu bili u stanju da u svojim izveštajima uoče bilo kakvu razliku između ponašanja meteorita i ponašanja "terminatorskih sfera" koje su dolazile u velikom broju iz različitih pravaca kako bi ga uništile.Dobro je poznata činjenica da je let meteorita kroz atmosferu uvijek vrlo kratak (nekoliko sekundi) i vrlo brz (između 6 i 22 km u sekundi), pod kutom prema površini Zemlje duž ravne putanje, ostavljajući trag vatre i dima koji se proteže od 200 do 300 km i traje nekoliko desetina minuta da se ne rasprši.Izveštaji istraživača i objašnjenja naučnika govore o jednom Tunguskom objektu. Ipak, svedočenja očevidaca o samom događaju i dokazi koje su prikupili istraživači uporno ukazuju na to da je na nebu bilo više objekata koji dolaze iz različitih pravaca, ali se najznačajnije kreću sporo, paralelno sa Zemljinom površinom, ponekad zaustavljajući, menjajući kurs i brzinu, drugim rječima, manevriranje - što u potpunosti isključuje sugestiju da su viđeni objekti bili kometi ili meteoriti.

Meteoriti i komete ne lete tako!Hiljade posmatrača nisu mogli pogriješiti ono što su vidjeli, jer je nebo bilo bez oblaka tog jutra. Ljudi koji žive u radijusu od preko 800 km od mjesta gde je kosmički uljez pao posmatrao je neobičan let ogromnih vatrenih tjela koje su odavale iskre i ostavljali tragove duge iza njih. Najvažnija stvar je, međutim, da nisu svi videli jedan i isti objekat, već različite "terminatorske sfere" koje se razlikuju po izgledu i ponašanju.Nakon što su "terminatori" stvoreni i izbačeni kroz osovine instalacije, počeli su da se kreću na neku kontrolnu tačku - mesto njihovog poslednjeg izviđanja prije uništenja meteorita. U određenom stadijumu njihovog leta, sfere su se zaustavile da bi prilagodile svoj položaj u odnosu na pad meteorita, a zatim su, ogromnom brzinom i užasnim urlanjem, požurile da ga ispune.U nastavku slijedi izvadak iz svjedočenja svjedoka koji je živio u selu Moga na Nizhniaya Tunguska, 300 km istočno od mjesta eksplozije.To je citirano u knjizi Echo-a Yury Sbitneva i govori sama za sebe.... sjećam se tog vremena - tada sam imao jedanaest godina. Ustao sam prilično rano ... Bilo je jasno i bez oblaka ... Naša kuća je bila ovdje, gdje još stoji, na brdu. Udario sam kosu.Tamo sam udarao kosu, ali činilo se da je zvuk dolazio od drugde. Sledio sam se i dok sam slušao. Nebo je bilo čisto, i ni oblaka. Tada nije bilo aviona ili helikoptera, naravno. Tek kasnije smo se upoznali s njima. Nije bilo kao oluja. I nastavil je zvučati, kao tutnjava ali glasnije ...Odjednom se drugo sunce zakotrljalo u nebo. "Naše", to jest, je udaralo u glavu, a ovo je bilo u mojim očima. Nisam mogao da gledam; sve je postalo crno. Utrčao sam u kuću i to novo sunce je sjalo kroz ovaj prozor i pomjerilo se preko peći kao što je ova ...Kuća je stajala, kao i većina ruskih kuća na sjevernim rijekama, s prozorima koji gledaju na istok i jug. Jedan mali prozor okrenut je ka severozapadu, a kroz njega je sijalo ovo "sunce", obojeno bijelim zidom velike ruske peći. Taj se sjaj pomerio s desna na lijevo, prema istoku. A kroz druge prozore i na drugi zid peći je dolazila obična sunčeva svjetlost.

Pogledao sam sunce koje je plamtelo na peći kroz taj prozor, zinuo sam. Nikada nisam vidjeo ništa slično. A buka je nastavila tutnjati. Nije bilo olakšanja. Moj djeda je sjedeo na štednjaku i počeo glasno izgovarati molitvu. Skandirao je i rekao mi: "Stiopa, hajde da se pomolimo! Svi vi molite! Dogodilo se ... Dolazi ..." [Šamani su upozoravali ljude na kraj sveta.] Htjeo sam negdje pobječi. Buka je bila svuda. I dolazila je vatrena kugla. Polako je dolazila i... onda je stala ...Vatrena sfera koja se pojavila na jasnom nebu bez oblaka približavala se zemlji jakom tutnjavom. Rasla je dok ste je gledali, plamteča toliko puni snažnog vatrenog svjetla da je bilo nemoguće gledati na njega. U nekom neuhvatljivom trenutku, strašna tutnjava se pretvorilo u neprekidnu buku i sfera je prestala da se kreće, visi iznad zemlje, kao što Sunce visi iznad horizonta neposredno pred zalazak sunca. Teško je utvrditi koliko je vremena prošlo, ali vatrena sfera je ostala nepokretna dovoljno dugo da bi se nepokretnost mogla impresionirati na zapanjeni ljudski um.Bojao sam se da pogledam kroz prozor, ali na peći sam vidio da je stalo. Onda je odjednom izašla tako brzo, bljesnula preko peći i nestala. Grmljavina je bila užasna. Zemlja se tresla. Bio sam srušen na pod, a staklo sa malog prozora bilo je razbacano kao da ga je neko udario ...bio sam na podu. Skočio sam i pomislio: "Gde je deda? Nemojte reći da je srušen!" Ležao je na stomaku na samoj ivici peći i stalno me pitao: "Stiopa, šta je to? Stiopa, šta je to?" Bio je mokar i bijel, bijel… Mislim da se zemlja još uvijek tresla, pod se pomaknuo pod mojim nogama, ili su mi noge drhtale. Bilo je strašno!... Niko nije mogao da shvati gde je , to sunce. Stajao je samo trenutak prije. I tako je jako sijao da su sjenke odmah nestale. A svjetlost, koja se sukobljava sa svjetlošću, lišila je svijeta svojih poznatih, ugodnih oblika. Sve, od najmanje trave do stabla kedra, odjednom je izgledalo drugačije od onoga što je oduvijek bilo.Boje su nestale; kao i uobičajena trodimenzionalnost sveta, toplina, nežnost. Naš svet je otišao ...

tunguska 64

Sudeći po detaljima ovog izveštaja, pripovedač je bio veoma blizu mjesta gde je stvorena "terminatorska sfera"; drugim riječima, u neposrednoj blizini jednog od stubova energije (vatreni vrtlozi) koji na površinu isporučuju "terminator".Snimak koji je Sbytnev zabilježio uključuje ovaj važan element:Neko je ugledao i vatreni stub iz te vatrene kugle i na trenutak se pojavila neka ogromna stabla sa okruglom, vatrenom krunom. Netko je primijetio da je taj bijesan snop svjetlosti ispljunuo, kao da je, još jedna kugla koja je isparala Zemlju. Drugi su, međutim, insistirali na tome da nije bilo druge kugle, ali taj požar, to sunce, sve je to nejaso.Mnogi su to videli i bilo je mnogo različitih verzija. Ali svi su se složili da se kretanje tog misterioznog vatrenog tjela zaustavilo i da je neko vreme visilo nepomično iznad zemlje. A tu je i buka ... A onda je bilo nešto poput eksplozije - zemlja se trese i brzo se udaljava, polijeće, i isto tutnjava, ali sada umire, a blijedi požar blijedi - sve manje i manje. jedva ste uspeli da se izvučete u ogromnom bjelom prostranstvu neba.Onda je nestalo, a grom je ispao, umanjio se i potpuno nestao ... Bio je tamo - i odletio ...

da se sad dalje ne piše,jer je teško prevoditi,ima jedan detalj,izgleda da se sve to dešavalo diljem planeta,boreanci ta napredna civilizacija je živjela na području Sibira.... itd

izvor ;https://www.bibliotecapleyades.net/ciencia/esp_ciencia_tunguska08.htm

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Mislim da je bolje staviti od Gosp. Božidara Milosavljeviča njegova predavanja

Komentiraj (0 Komentara)

Misterij Sibira

20 Tra 2019

Ispis
E-mail

(Reading time: 10 - 19 minutes)

Detalji: Kategorija: Mirin Blog; Kreirano: Subota, 20 Travanj 2019 17:55; Napisao/la Miro Sinj; Hitovi: 4777

U sjeverozapadnoj Jakutiji u Sibiru, u slivu rijeke Gornje Viliju, nalazi se teško pristupačno područje na kojem se vide tragovi ogromne kataklizme koja se dogodila prije nekih 800 godina, koja je srušila čitav šumski pokrov i razbacala kamene gromade, preko stotinu četvornih kilometara.

Razbacani po ovom području su tajanstveni metalni predmeti smješteni duboko pod zemljom u permafrostu. Na površini njihovu prisutnost otkrivaju samo mrlje čudne vegetacije. Drevni naziv ovog područja je Uliuiu Cherkechekh, što se prevodi kao "Dolina smrti".

Mnogo su godina Yakutski stanovnici izbjegavali ovo mjesto, koje je igralo i još uvijek igra posebnu, snažnu ulogu u sudbini ne samo civilizacije, nego i planeta kao cjeline.Nakon što smo sistematizirali veliku količinu izvještaja i materijala različitih vrsta, odlučili smo vas obavijestiti o nečemu što može promijeniti percepciju svijeta oko nas i našeg mjesta u njemu, ako čovječanstvo može uzeti u obzir ono što je ovdje navedeno.Kako bismo pružili najveću moguću sliku, podijelili smo naš izvještaj na tri dijela. U prvoj se nalaze činjenice i izvješća očevidaca u obliku u kojem su došli do nas. Drugi prikazuje drevne legende naroda koji žive na ovim prostorima i epsku poeziju susjednih naroda koji su promatrali čudne pojave. To je važno kako biste mogli provesti vlastitu istragu i sami cijeniti svaki detalj povijesti.

Izvještaji svjedoka.

Područje o kojemu je riječ može se opisati kao čvrsta masa močvare, koje se izmjenjuje s gotovo neprohodnom tajgom, koja obuhvaća više od 100.000 četvornih kilometara. Neke prilično znatiželjne glasine se prenose u vezi području s metalnim predmetima nepoznatog podrijetla koji se nalaze na njegovom prostranstvu.Kako bismo rasvijetlili ono što je potaknulo te glasine, morali smo ući u drevnu povijest ovog kraja kako bismo otkrili njegova uvjerenja i legende. Uspjeli smo stvoriti određene elemente lokalne paleotoponimije, što je začuđujuće uskladilo sadržaj drevnih legendi.Sve je pokazivalo da se legende i glasine odnose na sasvim određene stvari.

sibir1

U davna vremena, Dolina smrti bila je dio nomadske rute koju su koristili starosjedioci, od Bodaiba do Annybara i do obale mora Laptev.Sve do 1936. godine trgovac po imenu Savvinov trgovao je na toj ruti; kad je odustao od posla, stanovnici su postupno napstili to mjesto. Naposljetku, stari trgovac i njegova unuka Zina odlučili su se preseliti u Siuldiukar. Negdje u zemlji između dvije rijeke poznate kao Kheldyu ("željezna kuća" na lokalnom jeziku), starac ju je doveo do malog, blago izravnanog crvenkastog luka gdje se, iza spiralnog prolaza, ispostavilo da je to metalna komora i u njoj su tada proveli noć. Zinin djed joj je rekao da je čak iu najtežim zimam u odajama bilo toplo kao u ljeto.

U danima koji su prolazili, među lokalnim lovcima bilo je hrabrih muškaraca koji su spavali u tim komorama. Ali onda su počeli ozbiljno oboljevati, a oni koji su proveli nekoliko noći za redom ubrzo su umrli.Jakut je rekao da je to mjesto "vrlo loše, močvarno, a zvijeri ne idu tamo". Položaj svih tih građevina bio je poznat samo starcima koji su bili lovci u mladosti i često su posjećivali ta mjesta. Živjeli su nomadski život i njihovo poznavanje posebnosti područja - gdje se moglo ići i gdje se ne može - bilo je pitanje vitalne važnosti. Njihovi potomci usvojili su ustaljeni način života, tako da je ovo znanje iz davne prošlosti izgubljeno.

Trenutno, jedina stvar koje ukazuju na postojanje ovih konstrukcija su drevna imena mjesta koja su preživjela.

Ali svaki od tih toponima predstavlja stotine, ako ne i tisuće četvornih kilometara.

sibir2

Godine 1936., uz rijeku Olguidakh ("mjesto s kotlom"), geolog,na zahtjev starijih starosjedilaca, naišao je na glatki metalnu polukuglu, crvenkaste boje, koja je virila iz zemlje tako oštrim rubom da je "odrezala nokat".Rubovi su bili debeli oko dva centimetra, a iz tla je virila otprilike petina svog promjera. Stajala je nagnuta preko, tako da je bilo moguće prolaziti ispod nje na sobovima. Geolog je poslao opis toga u Yakutsk, regionalni centar. Godine 1979. arheološka ekspedicija iz Yakutska pokušala je pronaći hemisferu koju je otkrio.

Članovi tima imali su sa sobom vodiča koji je u mladosti više puta vidio tu strukturu, ali je rekao da se područje uvelike promijenilo pa je nisu uspjeli pronać. Mora se reći da u tom mjestu možete proći unutar 10 koraka nečega i ne primijetiti ga, tako da su ranija otkrića bila čista sreća.

Godine 1853. R. Maak, poznati istraživač regije, napisao je:

"U Suntaru [naselje Jakut] rečeno mi je da se u gornjim dijelovima Viliuyja nalazi potok Algy timirbit (koji se prevodi kao" veliki kotao potonuo ") koji ulazi u Viliuy. je ogromni kotao od bakra, čija je veličina nepoznata, jer je iznad zemlje vidljiv samo rub, ali u njemu raste nekoliko stabala ... "

Isto je zabilježio N. D. Arkhipov, istraživač drevnih kultura Jakutije:

"Među stanovnicima sliva Vilijuja postoji drevna legenda o postojanju u gornjim dijelovima rijeke brončani kotlovi ili olguisa. Ova legenda zaslužuje pozornost jer područja koja su navodno mjesto mitskih kotlova sadrže nekoliko potoka. s imenom Olguidakh - 'Tok iz kotla'. "

I ovdje je odlomak iz pisma koje je 1996. napisala druga osoba koja je posjetila Dolinu smrti. Mihail Koretsky iz Vladivostoka je napisao: "Bio sam tamo tri puta. Prvi put bio sam 1933. godine, kad sam imao deset godina - putovao sam s ocem kad je ondje otišao zaraditi nešto novca i onda 1937., bez mog oca. I posljednji put bio je 1947. godine sa skupinom mladića.

"Dolina smrti" proteže se uz desnu pritoku rijeke Viliuy, a zapravo je to cijeli niz dolina duž poplavnih područja, a sva tri puta sam bio tamo s vodičem, Jakutom. Ne idem tamo jer je život bio dobar, ali zato što se tamo, iza leđa, možeš zalijepiti za zlato bez prijetnje da ćeš na kraju sezone biti opljačkan ili dobiti metak u potiljak."A što se tiče tajanstvenih predmeta, vjerojatno ih ima mnogo, jer sam u tri sezone vidio sedam od tih" kotlova ", svi su mi se činili zbunjujućim: jedna stvar je bila njihova veličina - između šest i devet metara u promjeru.

"Drugo, napravljeni su od nekog čudnog metala. Svi su napisali da su napravljeni od bakra, ali siguran sam da nije bakar. Stvar je u tome da čak i naoštreno dlijeto neće zaparati 'kotlove' ( Metal se ne lomi i ne može se zakaliti, ali na bakru bi čekić definitivno ostavio zamjetne udubine, ali taj 'bakar' je prekriven slojem nekog nepoznatog materijala nalik na šmirgl. Ipak, to nije oksidacijski sloj, ne može se niti ogrebati.

"Nismo naišli na osovine koje su se spuštale u zemlju s komorama. Ali primijetili smo da je vegetacija oko 'kotlova' potpuno drugačija od one koja raste u okolini. Raskošnija je: čiča od velikog lišća, vrlo duga čiča čudna trava, jedan i pol ili dvaput viša od muškarca, u jednom od 'kotlova', cijela grupa ljudi (šest osoba) provela je noć, nismo osjetili ništa loše i mirno smo otišli. Nitko se nije ozbiljno razbolio nakon toga, osim što je tri mjeseca kasnije jedan od mojih prijatelja izgubio svu kosu, a na lijevoj strani glave (strana na kojoj sam spavao), tri male ranice. Pokušao sam ih se riješiti cijelog života, ali i danas su još uvijek sa mnom.

"Nijedan od naših pokušaja da otkinemo čak i mali komadić metala od kojih su napravljeni čudni'kotlovi' nije bio uspješan. Jedino što sam uspio donijeti bio je kamen, ali ne i običan: polovica savršene kugle, šest centimetara i bio je crne boje i nije imao vidljivih znakova obrade, ali je bio vrlo gladak kao da je poliran, a ja sam ga podigao iz tla u jednom od tih kotlova."Donio sam sa sobom suvenir Yakutije u selo Samarka, Chuguyevka okruga, Primorski kraj (sovjetski Daleki istok), gdje su moji roditelji živjeli 1933. godine. Bio sam bez posla sve dok moja baka nije odlučila graditi. Trebali smo staviti staklo na prozore i nije bilo staklara u cijelom selu. ali rub kugle, ga je izrezao s nevjerojatnom lakoćom. pa su moje otkriče koristili,rođaci,prijatelji jer je bio kao kao dijamant. A 1937. dao sam kamen mom djedu, ali te jeseni je uhićen i odveden u Magadan gdje je živio bez suđenja do 1968., a zatim umro.i nitko ne zna gdje je moj kamen ... "

Koretsky u svom pismu naglašava da mu je 1933. njegov vodič u Jakutu rekao da:

"... prije pet ili deset godina otkrio je nekoliko sfernih kotlova (bili su apsolutno okrugli) koji su visoko stršili (viši od čovjeka) iz zemlje. Izgledali su potpuno novo. Kasnije ih je lovac ponovno vidio, sada slomljene i razbacane „.

Koretsky je također primijetio da , kada je drugi put posjetio jedan "kotao", nakon nekoliko godina, potonuo je duboko u zemlju.A. Gutenev i Yu. Mikhailovsky, dvojica istraživača koji su živjeli u gradu Mirny u Yakutiji, izvijestili su da je 1971. stari lovac koji je pripadao etničkom narodu rekao da je na području između dviju rijeka poznatih kao Niugun Bootur ("vatreni prvak") i Atadarak ("mjesto") sa trostranim harpunom "), iz zemlje izlazi upravo ono što je mjestu dalo ime -" vrlo veliki "trokraki željezni harpun - dok je u području između dvije rijeke poznate kao Kheliugur (" željezo ") ljudi “), postoji željezna jazbina u kojoj leže" tanki, crni, jednooki ljudi u željeznoj odjeći ".

Rekao je da može odvesti ljude tamo, da nije daleko, ali nitko mu nije vjerovao. U međuvremenu je umro.

Još jedan od tih objekata bio je, po svemu sudeći, pokriven nakon izgradnje brane na Viliuyu, nešto ispod Erbiie. Prema izvješću jednog od graditelja hidroelektrane "Viliuy", pri izgradnji kanala za odvodnju i isušili glavni kanal, u njemu su otkrili konveksno metalno "zrcalo". Rokovi su bili hitni, a nakon površnog pregleda nalaza voditelji projekata naredili su nastavak rada.Postoji mnoštvo priča od ljudi koji su slučajno naišli na slične konstrukcije, ali bez preciznih smjernica vrlo je teško ponovno ih pronaći na jednoličnome terenu.Jednom su neki stariji ljudi rekli da potok teče u mjestu zvanom Tong Duurai i da oko njega postoje nevjerojatno duboki otvori . legende kažu da je ovo stanište vatrenog diva koji uništava sve oko sebe.

Otprilike svakih šest ili sedam stoljeća odatle izlazi monstruozna "vatrena kugla" i ona ili odleti negdje u daljinu i (sudeći po kronikama i legendama drugih naroda) tamo eksplodira, ili eksplodira neposredno iznad svoje izlazne točke - kao rezultat toga je područje stotinama kilometara okolo svedeno na spaljenu pustinju s razbijenim stijenama.Yakutske legende sadrže brojne reference o eksplozijama, vatrenim vihorima i plamenim sferama koje se dižu u zrak. I sve te pojave su na neki način povezane s tajanstvenim metalnim konstrukcijama pronađenim u Dolini smrti. Neki od njih su velike, okrugle, "željezne kuće" koje stoje na brojnim bočnim osloncima. Nemaju ni prozore ni vrata, već samo "prostrani otvor" na vrhu kupole.Neki od njih gotovo su potpuno utonuli u permafrost, a na površini je ostala jedva primjetna izbočina nalik na luk. Svjedoci koji su jedni drugima nepoznati, opisuju ovu " metalnu kuću" na isti način. Ostali objekti razbacani po cijelom području su metalni polukružni poklopci koji pokrivaju nešto nepoznato.Yakutske legende govore da misteriozne plamteće sfere prolaze kroz "otvor koji pušta dim i vatru"te zvuči kao udarci malja o metal.

To je ujedno i izvor vatrenih vrtloga koji iz opisa zvuče vrlo slično učincima današnjih atomskih eksplozija.Otprilike sto godina, prije svake eksplozije ili niza eksplozija, iz "željeznog otvora" izroni vatrena kugla koja brzo leti i, ne uzrokujući veliku štetu, naglo se uzdigne u obliku tankog stupa vatre. Na vrhu toga pojavila se vrlo velika vatrena kugla. U pratnji četiri udara groma u nizu, ona se podigla na još veću visinu i odletjela, ostavljajući za sobom dugačak "trag dima i vatre". Tada je u daljini zvučal kao kanonada brojnih eksplozija ...Pedesetih godina prošlog stoljeća sovjetska vojska je nadgledala ovo područje, očigledno zbog izrazito rijetke, populacije, na sjevernim obalama, te je tamo provela niz atomskih testova. Jedna od eksplozija izazvala je veliku zagonetku, a strani stručnjaci još uvijek špekuliraju o tome.Kao što je njemačka radijska postaja Deutsche Welle izvijestila u rujnu 1991. godine, kada je testirana nuklerka od 10 kilotona 1954. godine, iz nepoznatih razloga veličina eksplozije premašila je izračune dostižući 20-30 megatona , kao što su registrirali seizmički laboratoriji širom svijeta.Uzrok takve značajne razlike u snazi eksplozije ostao je nejasan. Novinska agencija TASS objavila je priopćenje kako je kompaktna hidrogenska bomba testirana u uvjetima zračne eksplozije, ali se kasnije pokazalo da je to netočno.Nakon testiranja na tom području uspostavljene su zone ograničenja, a tajni rad je proveden nekoliko godina.

Mitovi i legende

Pokušajmo pogledati u daleku prošlost koja se odražava u epskoj poeziji.

Kako legende prenose usmenom predajom, u dalekom razdoblju kada je sve počelo, područje je bilo naseljeno malim brojem tunguskih nomada.

Nekoć davno, njihovi daleki susjedi su vidjeli da je njihova zemlja umotana u neprobojnu tamu, a okolinu potresla zaglušujuća buka. Ustao je uragan, nevidljive sile i zemlja je bila rasuta moćnim udarcima. Munja je prelazila nebo u svim smjerovima.Kad se sve smirilo i tama se raspršila, neviđeni pogled sreo je oči nomada. Usred spaljene zemlje, užarena na suncu, stajala je visoka vertikalna struktura koja je bila vidljiva na udaljenosti od nekoliko dana putovanja.

Struktura je dugo vremena davala neugodne zvukove koji su štetili ušima i postupno se smanjivala u visinu sve dok nije potpuno nestala pod zemljom. Umjesto visoke građevine nalazio se golemi, okomiti "otvor". legende,kažu da su se sastojale od tri"bučna ponora". Njegove dubine navodno su sadržavale podzemnu zemlju s vlastitim suncem koje je, međutim, "opadalo".Iz otvora je izašao smrad koji je gušio, pa se nitko nije smjestio u blizini. Iz daljine su ljudi ponekad mogli vidjeti "rotirajući otok" iznad otvora, a tu su pronašli "poklopac". Oni koji su iz radoznalosti bili u iskušenju da pobliže pogledaju, nisu se vratili.

Prošla su stoljeća. Život je trajao kao i prije. Nitko nije očekivao ništa posebno, ali jednoga se dana dogodio mali potres i nebo je probio tanak "vatreni vrtlog". Na vrhu se pojavila sjajna vatrena kugla.U pratnji "niza od četiri mlaz" i ostavljanjem plamenog traga, ova se sfera udaljila duž plitke putanje i, nakon što je nestala iza horizonta, eksplodirala.Nomadi su bili uznemireni, ali nisu napustili zemlju koja im je bila dom, jer im "demon" nije nanio nikakvu štetu, ali se desila explozija nad zemljama neprijateljskog susjednog plemena.

Nekoliko desetljeća kasnije događaji su se ponavljali: vatrena kugla odletjela je u istom smjeru i ponovno uništila samo susjede. Očito je taj "demon" bio na neki način njihov zaštitnik te su nastale legende o tome, nazivajući ga Niurgun Bootur, "vatreni prvak".No, nešto kasnije, dogodili su se događaji koji su užasavali one čak i u najudaljenijim sredinama. Gigantska vatrena kugla izašla je iz otvora zaglušujućom, gromoglasnim bukom i eksplodirala - pravo iznad glave!Uslijedio je ogroman potres. Neka brda su presječena napola te su nastale pukotine dubine više od 100 metara.Nakon eksplozije,na moru plamena plovi disk poput "rotirajućeg otoka. Učinci eksplozije protezali su se u radijusu većem od tisuću kilometara.

Nomadska plemena koja su preživjela na rubnim područjima pobjegla su u različitim smjerovima, pokušavajući se udaljiti od kobne točke, i to ih je spasilo od smrti.Svi su podlegli nekoj čudnoj bolesti koja se prenosila samo nasljedstvom.Ipak, ostavili su za sobom precizna izvješća o onome što se dogodilo, na temelju kojih su Jakutovi pripovjedači počeli stvarati lijepe, izuzetno tragične legende.Prošlo je nešto više od 600 godina. Mnoge generacije nomada došle su i otišle. Upozorenja davnih predaka zaboravljeni su i ljudi su ponovno naselili to područje.

Tada se povijest ponovila ... Vatrena kugla Niurguna Bootura pojavila se iznad vatrenog vihora i ponovno poletjela te eksplodirala iza horizonta. Nekoliko desetljeća kasnije, druga vatrena kugla izbacila je zrak (sada se zvala Kiun Erbiie - "svjetlucavi zračni glasnik" ili "glasnik").Tada je uslijedila još jedna razorna eksplozija koju su legende ponovno antropomorfizirale.Dobio je ime Uot Usumu Tong Duurai, što se može grubo prevesti kao "kriminalac koji je probio zemlju i sakrio se u dubini, uništavajući sve oko sebe vatrenim vihorom".

Važno je napomenuti da se uoči bijega negativnog heroja Tong Duuraija na nebu pojavio glasnik nebeskog Dyesegeija - prvaka Kiun Erbiieja koji je prešao nebeski svod kao "zvijezda padalica" ili "jarka munja" kako bi upozorio Niurgun Bootura na nadolazeću bitku.Najznačajniji događaj u legendama bio je Tong Duurai koji je izletio iz podzemnih dubina i vodio bitku s Niurgunom Booturom. To se dogodilo na sljedeći način: prvo, je iz "otvora" izbila kao zmija plameni razgranati vihor, na čijem se vrhu ponovno pojavila vatrena kugla divovske veličine koja je, nakon nekoliko grmljavinskih praskova, poletjela visoko u zrak. U letu ga je pratila njegova pratnja - "roj fatalno krvavih vrtloga" koji su izazvali pustoš u blizini.

No bilo je i prilika da se Tong Duurai susreo s Niurgunom Booturom iznad mjesta sa kojeg je poletio; i nakon toga područje je dugo ostalo bez života.Slika nastala uslijed ovih događaja prilično se razlikuje: nekoliko zastrašujučih plamenova moglo bi izroniti iz otvora odjednom, poletjeti na nekoj udaljenosti i eksplodirati na jednom mjestu. To se dogodilo s letom Tong Duuraia. Proučavanje slojeva tla pokazuje da interval između eksplozija ne prelazi 600–700 godina.Legende na životu odražavaju te događaje, ali odsustvo pisane tradicije znači da nisu registrirane u dokumentiranom obliku.Čini se, međutim, da je ta praznina nadoknađena povijesnim kronikama drugih naroda.

Ljetopisi drugih naroda.

, U vremenskim razmacima od 600-700 godina, dogodilo se nekoliko eksplozija ili, naprotiv, cijeli niz događaja.Sve te pojave su precizno zabilježene u epskoj poeziji, tradicije i legendi. Zanimljiva je činjenica da su slične legende nastale u ekvatorijalnoj zoni planeta, gdje su eksplozije ili "divovske vatrene kugle" koje su se iznenada pojavile na nebu uništile nekoliko središta drevnih civilizacija.Sudeći prema rezultatima arheoloških istraživanja koja su S. A. Fedoseyev izvršio na području Gornjeg Vilijuja, isprekidano naseljavanje ovog područja može se pratiti otprilike do četvrtog tisućljeća prije Krista.

U prvom tisućljeću naše ere, linija povijesnog razvoja je prekinuta i to ne proturječi mogućem datumu posljednje povijesne eksplozije kao rujna 1380. godine. Oblak koji se podigao sakrio je Sunce nad Europom nekoliko sati. U nekoliko geoaktivnih zona došlo je do snažnih potresa.Ovaj događaj je zabilježen u pisanim izvorima. U ruskim kronikama podudara se s bitkom na Kulikovom polju: "... tama se raspršila tek u drugoj polovici dana. Vjetar takve snage puhnuo je, da strela ispaljena iz luka nije mogla letjeti protiv njega ."Tad su Rusi pobjedili

Međutim, eksplozije su opisane u legendama Tunguske mnogo kreativnije nego u drugim izvorima. Sudeći prema izvješćima, bile su mnogo puta gore od modernog nuklearnog oružja.Ako uzmemo 1380 kao početni datum i vratimo se u prošlost, možemo pratiti takve trenutke. Godine 830. uništena je, primjerice, kultura Maya koji su naselili poluotok Yucatán u Meksiku. Mnoge njihove gradove uništila je eksplozija monstruozne sile.Neki odlomci u Bibliji slični su yakutskim legendama, npr. Opisi egipatskih pošasti i propasti Sodome i Gomore. U jednoj od oaza Arapskog poluotoka, drevni grad je uništen i doslovno sveden na pepeo. Prema legendi, to se dogodilo kada je eksplodirala velika vatrena kugla koja se pojavila na nebu.U Mohenjo-daro na indijskom potkontinentu arheolozi su otkrili opustošeni grad.

Oznake katastrofe - istopljeni kameni zidovi - jasno ukazuju na eksploziju usporedivu s nuklearnom bombom. Slični događaji opisani su i u kineskim kronikama iz 14. stoljeća. Kažu da se, daleko na sjeveru, iznad obzorja uzdizao crni oblak i prekrio pola neba, raspršivši velike gromade kamena.Kamenje je također palo s neba u Skandinaviji i Njemačkoj, gdje je izbio požar u nekoliko gradova. Znanstvenici su utvrdili da su to sasvim obična kamenja i pretpostavili su da je vulkan negdje izbio.Možda je uzrok tih nesreća zapravo bio Tong Duurai koji je stoljećima bio pod zemljom? Dok je Niurgun Bootur svojim izgledom izbrisao polovicu neba, Tong Duurai ga je znatno premašio u veličini i, leteči u nebo, potpuno je nestao iz vidokruga.Napominjemo da se u Dolini smrti u određenim vremenskim razmacima promatra porast pozadinskog zračenja - pojava koju stručnjaci ne mogu objasniti.

izvorhttps://www.bibliotecapleyades.net/ciencia/esp_ciencia_tunguska09a.htm