Tko je ubio Jehovu
30 Lip 2025
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Kreirano: Ponedjeljak, 30 Lipanj 2025 18:23
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 15
Tko je ubio Jehovu, "Boga" iz Biblije?
U potrazi za istinom: Gilgameš, Jahve i skrivena priča
U smjeloj reinterpretaciji drevnog Epa o Gilgamešu otkriven je detalj koji bi mogao radikalno promijeniti naše razumijevanje interakcija između mita i povijesti.
Na temelju arheološkog otkrića Troje, koje je potvrdilo elemente Ilijade koji su prethodno bili svrstani u područje mita, ponovno razmatramo Ep o Gilgamešu ne samo kao književno djelo, već i kao potencijalni prikaz stvarnih povijesnih događaja.
Gilgameš i Enkidu: neprijatelji, braća, prijatelji, ljubavnici?
Lik Gilgameša, tradicionalno viđenog kao polubožanskog kralja Uruka u potrazi za besmrtnošću, premješten je u opipljiviji povijesni kontekst.
Njegova borba protiv Humbabe, nadnaravnog čuvara Cedrovih vrtova, ne tumači se kao jednostavna mitološka avantura, već kao metafora za stvarne sukobe za moć i kontrolu nad svetim ili strateški važnim mjestima.
Ova reinterpretacija Gilgameša ne postavlja samo kao epskog junaka, već i kao povijesnog vođu čija su djela obilježila drevnu povijest.
Vrtovi cedrova, često smatrani čisto fantastičnim elementom, mogli su biti stvarno mjesto, središte od velike religijske ili političke važnosti.
Ep o Gilgamešu – 5 bitnih sumerskih mitova i legendi
Gilgamešova pobjeda nad Humbabom tako simbolizira osvajanje ovog svetog mjesta, događaj koji može imati povijesne paralele u smislu osvajanja važnih vjerskih ili kulturnih mjesta u antici.
Božanski susret?
Teorija ide dalje, sugerirajući da je Gilgameš nakon pobjede nad Humbabom susreo božansko biće, usporedivo s Jahvom, Bogom biblijske tradicije, koji je prebivao u srcu Vrtova.
Ova smjela hipoteza implicira da su povijesne ličnosti poput Gilgameša možda komunicirale s entitetima koji se smatraju božanskima ili su ih osporavale, zamagljujući granice između stvarnog i mitološkog.
Rossettov prijedlog potiče na duboko razmišljanje o povijesnim i mitološkim izvorima, potičući znanstvenike da dalje istraže veze između epskih narativa i povijesnih događaja.
Potencijalna povijesnost likova poput Gilgameša i njihova interakcija s božanskim entitetima otvara nove perspektive o razumijevanju religijskih vjerovanja i struktura moći u antici.
Priča o Gilgamešu: Ep o Gilgamešu
Spojem povijesne analize i književne interpretacije, nudi revolucionarnu viziju prošlosti, u kojoj se priče o Gilgamešu i drugi drevni mitovi ne vide samo kao proizvodi ljudske mašte, već i kao odjeci povijesnih istina.
Ovaj pristup ne samo da obogaćuje naše razumijevanje drevne povijesti, već i dovodi u pitanje našu percepciju mitoloških narativa, sugerirajući da oni možda skrivaju povijesne istine koje čekaju da budu otkrivene.
Arheološko otkriće Troje odličan je primjer kako pažljivo i doslovno čitanje drevnih tekstova, poput Homerove Ilijade, može dovesti do značajnih povijesnih otkrića. Ovaj slučaj pokazuje da priče koje se tradicionalno smatraju mitovima mogu skrivati pouzdane povijesne istine koje čekaju da budu otkrivene i potvrđene arheološkim istraživanjima.
Ep o Gilgamešu: Potraga za besmrtnošću
Proširujući ovu perspektivu na narativ o Atlantidi, kako ju je Platon opisao u "Pismu Kirki", Rossetto nas poziva da geografske oznake koje je filozof naveo shvatimo doslovno. Analizirajući položaj "Herkulovih stupova" (identificiranih s Gibraltarskim tjesnacem) u Platonovo vrijeme, otkrivaju se iznenađujuće paralele sa Sardinijom.
Ovaj otok, smješten odmah nakon stupova u zapadnom Mediteranu, mogao bi značajno odražavati opis Atlantide, što sugerira da bi mit mogao biti utemeljen na konkretnim povijesnim temeljima.
Vraćajući se na Gilgameša, ističe se kako povijesna figura sumerskog junaka utjelovljuje vrhunac ljudske ambicije. Njegova avantura u rajskim vrtovima ne tumači se samo kao metafora za potragu za besmrtnošću, već bi mogla odražavati autentičnu ekspediciju na mjesto od povijesnog i religijskog značaja.
Ova "vjerojatna stvarnost" Gilgameša kao istraživača svetih mjesta naglašava važnost čitanja drevnih tekstova kao vjernih izvještaja o ljudskim putovanjima, otkrićima i osvajanjima.
To obogaćuje povijesno znanje i otvara nove istraživačke perspektive, u kojima se mit i povijest isprepliću u kontinuiranom dijalogu između prošlosti i sadašnjosti.
Rossettovo doslovno čitanje drevnih tekstova, od Gilgameša do Biblije i Platonovih priča o Atlantidi, poziva nas da istražimo dubine naše povijesti novim očima.
Ovaj pristup bi mogao otkriti da priče koje su se nekada smatrale mitovima ili legendama zapravo sadrže ključeve razumijevanja složenosti i bogatstva naše prošlosti.
