Tajni projekti
POGLAVLJE 2 Tresu se temelji znanosti
03 Srp 2009
- Detalji
- Kategorija: Tajni projekti
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 13092
U ovom poglavlju ćemo vidjeti kako se fundamentali, paradigma, sami sveti sakramenti znanosti - kauzalni determinizam i objektivni realitet, više ne mogu braniti. Znanost je duboko ukorjenjena u vjerovanje kako za svaki učinak postoji uzrok. Učinku prethodi uzrok koji se može odrediti. Taj se koncept naziva "kauzalnim determinizmom". Znanost je isključila mogućost svijesti Boga kao kauzalnog faktora prirode! Drugi sveti sakrament je striktna segregacija i nezavisnost objekta i subjekta. Znanstvenik (subjekt) studiranjem prirode ne utječe na prirodu (objekt) svojim motrenjem. Taj se koncept naziva "objektivnošću".
Ti sami korjeni znanosti, 'objektivitet' i 'kauzalni determinizam' su uveliko utjecali na naš način mišljenja o svijetu. Znanost je potpuno poništila mogućnost postojanja uloge svijesti u prirodi i stoga nas otjerala u slijepo vjerovanje materijalizma.
Pogledajmo dublje u povijest fizike, kako bi vidjeli početak pada koji će otvoriti put mnogo većoj viziji.
Newton-ijanska fizika
Isac Newton (1642 - 1727) je smatran utemeljiteljem moderne zapadne znanosti, koja je prevladavala najmanje 200 godina sve, do ranih godina 20. stoljeća, kada je Einstein konačno završio hegemoniju Newton-ove fizike svojom teorijom opće i specijalne relativnosti.
Renè Descartes, koji je razdvojio svijet na dvije domene, onu duha i onu materije, kasnije je inspirirao Isaac Newton-a. Zahvaljujući Renè Descartes-u i Isaac Newton je konačno napustio stajalište, kako je Bog bio jedina kauzacija fizikalnih fenomena u vanjskom svijetu, pa je rođena znanost riješena tereta teoloških dogmi.
Premisa Newton-ijanske fizike je kauzalni determinizam. To znači kako se pretpostavlja proučavanje i određivanje prirode na isti način kao i proučavanje funkcioniranja stroja. Na primjer želimo sve noguće saznati o načinu kojim sat otkucava, ono što trebamo napraviti, je ispitati svaki zupčanik sata i konačno ćemo shvatiti djelovanje cijelog sata. Tako se proučavala priroda tijekom života Newton-a i kasnije.
U Newton-ovoj fizici je atom smatran točkastom česticom u prostoru. Ako smo željeli shvatiti unutarnju sturkturu atoma, morali bi ga razbiti i proučavati njegove unutarnje dijelove. Kada tako učinimo, nakon što otkrijemo i zadnju najmanju podčesticu, najmanji zupčanik sata tako govoreći, shvatit ćemo na kraju sve što se može znati o atomu.
Znanost je uvijek slijedila taj pristup. Izgradili su se ogromni akceleratori kao onaj u CERN-u (Conseil Europèen pour la Recherche Nucléaire), Europske organizacije za nuklearno istraživanje u Švicarskoj, za proučavanje materije i njeno razbijanje. U akceleratorima čestica, materija se bombardira s česticama koje su ubrzane blizu brzine svijetlosti. Nakon što je atom pogođen ubrzanom česticom, razbija se kao fini kineski porculan, dajući krhotine manjih čestica, koje se proučavaju u plinskoj test komori, ne bi li se tako otkrila unutarnja struktura atoma.
Znanost je otkrila čitavo mnoštvo čestica koje tvore atom, pa tako imamo elektrone, neutrone, protone, a neutroni i protoni se sastoje od kvarkova. Dugačka lista se nastavlja i izgleda beskrajnom. Fizičari još uvijek otkrivaju nove čestice u svojim akceleratorima čestica; a ta otkrića više ne predstavljaju vijesti dana! Otkrili su već i katalogizirali blizu tristo podatomskih čestica!
Prema Newton-ijanskoj fizici, vanjski fizikalni svijet je striktno objektivan, što znači da rezultati znanstvenih eksperimenata nisu zavisni o motritelju koji izvodi eksperiment. U tom smislu je znanost formulirala protokol po kom se moraju izvoditi znanstveni eksperimenti, prije nego su prihvaćeni. Taj protokol stipulira reproducirljivost eksperimenata od drugih znanstvenika bilo gdje na svijetu.
Newton-ijanska fizika tvrdi kako svi fenomeni u vanjskom svijetu moraju imati materijalni uzrok; mjerljivu silu ili polja energije čija je interacija s fizikalnim objektom uzrok fenomena. Vjerovalo se kako i svijest ima materijalni uzrok. U fizici Newton-a svijest je epifenomen ili sekundarni učinak kemijskih i električkih procesa koji se odvijaju u ljudskom mozgu. Dakle, ona je jednostavno nusproizvod fizikalnog mozga i nema nikakav uzrok u sebi samoj.
Gore skicirani svjetonazor Newton-ovom fizikom je i danas još uvijek najpopularnije stajalište; pa tako većina modernog zapadnog svijeta gleda na njega. Nije ni čudo, jer se Newton-ijanska fizika savršeno primijenjuje na makrokozmički svijet materijalnih objekata, koje motrimo svojim osjetima. Tako i očekujemo funkcioniranje svijeta kada se ujutro probudimo i otvorimo oči kako bi proživjeli još jedan dan.
Newton-ijanska fizika je fizika koju su poučavali u sekundarnoj školi i još uvijek vrijedi za makroskopski svijet. Na primjer, zakoni orbitiranja planeta Johannes Kepler-a se još uvijek i danas koriste u NASA-i za kalkuliranje putanja svemirskih letjelica, sve temeljeno na čistoj Newton-ijanskoj fizici.
Comments powered by CComment