Tajna društva

Korisnička ocjena: 5 / 5

Detalji

Hitovi: 12108

Da li volite gledati emisije o životinjama? Ja volim. Ali, jedna od stvari koje moja žena kod mene ne može razumjeti, jeste i kako netko može voljeti gledati emisije o zmijama.
Biblija dosta često spominje zmije. Netko je izračunao da se zmija spominje ukupno 53 puta u Bibliji. Možemo reći da Biblija, skoro pa i počinje sa spominjanjem zmije. Prvo pitanje koje se nalazi u Svetom Pismu, postavio je Sotona koji je preuzeo oblik zmije (Postanak 3,1).


Zašto je Sotona preuzeo baš oblik zmije? Jedna od karakteristika sotonine taktike, jeste da se služi privlačnostima ne bi tako prevario ljude. Osobno mislim da je ovo jedan od razloga zašto je govorio baš preko zmije. Moramo ovdje naglasiti da zmija, koju mi danas poznajemo, nije ličila na vrstu koja je stvorena prilikom stvaranja. "Zmija je u to doba bila među najmudrijim i najljepšim stvorenjima na Zemlji. Imala je krila, i dok je letjela blistala je zasljepljujućim sjajem, u boji uglačanog zlata. Odmarajući se među olistalim granama zabranjenog drveta i naslađujući se njegovim ukusnim plodom, privlačila je pažnju gledatelja koji su uživali u prizoru." (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, 53)
Sotona nije imao dopuštenje da Adama i Evu kuša po cijelom Edenskom vrtu. Bilo mu je dopušteno da ih iskuša samo kod drveta poznanja dobra i zla. Nakon pada u grijeh naših praroditelja, prokletstvo je izrečeno i nad zmijom pošto je upotrijebljena kao sotonin posrednik. "Od najljepšeg stvorenja u polju, kome su se svi divili, morala je postati najniže i najprezrenije biće, stvorenje koga će se bojati i koga će mrziti i ljudi i životinje." (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, 58)...
Od toga trenutka, pa sve do kraja Biblije, zmija je simbol grijeha i Sotone. Postoji samo nekolicina spominjanja ove životinje u Bibliji, u simboličnom smislu, a koja pri tome ne podrazumijevaju grijeh ili Sotonu. Prva dva poglavlja opisuju Raj, gdje je sve bilo savršeno. Treće poglavlje Biblije započinje sa zmijom. I kako je zmija, tj. Sotona kroz zmiju, stupila na pozornicu, nema više Raja. Dolazi grijeh. Treće poglavlje opisuje pad naših praroditelja.
Isto tako Otkrivenje 20. poglavlje, treće poglavlje od kraja Biblije, opisuje uništenje zmije, tj. Sotone (20,1.2). "Stara zmija" upućuje na sotoninu prijevaru u Edenskom vrtu. Posljednja dva poglavlja Biblije, kao i prva dva, opisuju Raj, savršenstvo.

Želio bih da kao temelj današnjeg razmišljanja, uzmemo možda najpoznatiji tekst Svetog pisma gdje se spominje zmija. Ivan 3,14.15: " I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni".
Isus je govorio o iskustvu koje je znao svaki Židov. Ova dva stiha, zajedno sa 16. stihom, sažimaju zajedno cijelu Veliku borbu između zmije i Gospoda. Da bismo pravilno razumjeli najpoznatiji biblijski stih (3,16), potrebno je da razumijemo prethodna dva. A da bismo pravilno protumačili 14. i 15. stih, trebamo se vratiti u Stari zavjet i proučiti izvještaj na koji je Isus ovdje aludirao.

Brojevi 21,4- 9.
Brojevi ili 4. Knjiga Mojsijeva se također naziva i "Knjiga gunđanja", zbog toga što u njoj nalazimo stalne jadikovke i prigovore Izraelaca protiv Mojsija i protiv samoga Boga, zajedno sa posljedicama koje su zbog toga uslijedile.
Pogledajmo malo samu pozadinu ove situacije koja je dovela do ove točke. Putujući kroz pustinju, Izraelci su došli do granica Edoma. U prethodnom poglavlju (20,14-20), čitamo izvještaj o tome kako je Mojsije poslao molbu edomskom kralju za siguran prolaz kroz njegovu zemlju. On je u svojoj molbi naveo i nesreće s kojima se narod suočavao u Egiptu, s nadom da će car biti samilostan. Ali, njegova molba je odbijena i poslani su vojnici kako bi pripazili da se Izrael ne ogluši o kraljeve zapovijedi.
Donijeta je odluka da se putovanje nastavi oko zemlje Edom, na istok, kroz pustinju kamo bi malo ljudi imalo hrabrosti krenuti. To je značilo da će se sada suočiti sa vrelom pustinjom, umjesto sa plodnom zemljom. To isto tako znači da će putovati duplo više, nego da im je dozvoljen prolaz kroz Edom. Teškoće s kojima su se sada suočili, bile su nezamislive.

I tako je počela jadikovka. Počeli su prigovarati na Boga i na Mojsija zbog izlaska iz egipatskog ropstva. Što je bilo bolje - biti rob u Egiptu, trpjeti bičevanje, služiti kralju koji vas mrzi, i odnosi se prema vama kao životinjama; ili slijediti Boga, koji vas voli i koji čini čuda za vas? Bog ih je štitio za vrijeme cijelog puta na natprirodan način. Biblija kaže da se njihova odjeća nije poderala, niti njihova obuća istrošila.
Daljnji prigovori su se odnosili na nedostatak hrane i vode. I onda se začula najnevjerojatnija izjava, najgluplja, koju valjda ni sami nisu mislili da će izjaviti: "Ova mana nam se već ogadila." Teško je zamisliti da su ovo rekli o Božjoj čudesnoj brizi za njih. Njima je već dosadilo da iz dana u dan jedu istu manu. Nisu uzeli u obzir da je to nešto što im je Bog osigurao, a za što nisu morali da rade.
U ovim riječima se krije nešto mnogo teže, nego što to izgleda na privi pogled. Mana je predstavljala Krista koji je Kruh života (Ivan 6,48-51). Mana je unaprijed predstavljala Kristov dolazak da donese Božju milost čovječanstvu.

Često puta se dogodi da i mi rastužimo Boga tako što preziremo ili neuvažavamo Njegove darove koje nam je dao. Bog nam je dao kuće da u njima možemo živjeti. Ali mi gledamo druge ljude koji žive u većim kućama i zavidimo im. Bog nam je dao automobile da možemo lakše obavljati svoje životne potrebe. Ali, opet neki ljudi imaju bolje i skuplje automobile od nas i mi želimo takve. Bog nam je dao vjernog bračnog druga, ali mi želimo osobu koja je prema našim mjerilima atraktivnija. Kada ljudi danas tako postupaju, oni ustvari kažu isto što i Izraelci: "Ogadila mi se ova bijedna hrana koju si mi dao, Bože!"
Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne piše da im je Bog, poslije ovoga, prestao davati manu. Kako to da im je mana odgovarala poslije ovoga?

Moguće da je upravo ovo bila točka nakon koje je Bog rekao "DOSTA!" A onda su došle zmije i Izraelci su se stvarno našlo u pravim problemima. Važno je naglasiti da Bog nije poslao zmije kao kaznu. Normalno je da je pustinja bila puna zmija. One su bile tu tijekom cijelog putovanja kroz pustinju. Ali zmije nisu ujedale Izraelce zato što su bili pod Božjom zaštitom. Kada su odgurnuli Boga, odgurnuli su i njegovu zaštitu.
I danas se mnogi ljudi pitaju zašto je Bog dopustio da ih snalaze problemi i nevolje. Ali kada ljudi odbacuju Boga, odbacuju i njegovu zaštitu. Ljudi ne pate toliko zato što Bog šalje nevolje na njih, nego zato što su odbili njegovu zaštitu. Govoreći o posljednjem vremenu, Duh proroštva naglašava da se učestalije nesreće događaju zato što se Božji Duh postepeno povlači sa Zemlje.

Ugriz zmije je grozan način umiranja. Zmije koje su napale Izraelce, u 6. stihu su nazvane "vatrene", vjerojatno zbog bolova koje je izazivao njihov otrov koji se širio krvotokom žrtve. Postoje neke zmije čiji otrov izaziva upalu, oteknuće, ali ne i smrt. Međutim, ujedi ovih zmija su bili smrtonosni. Biblija za zmije ovdje koristi pridjev "vatrene", što je u hebrejskom jeziku isti korijen i za riječ "serafim" (vatreni, sjajni.).
Koliko ljudi je tada bilo u logoru? Prema podacima koje nam daje Biblija, bilo je nešto više od 600 000 muškaraca (Brojevi 2,32). Ako se dodaju još žene i djeca, ukupan broj osoba se penje preko 2 000 000. Kada zamislite toliki broj ljudi, i kada tome dodate smrtonosne ugrize zmija, nije teško zaključiti da se broj oboljelih širio brže nego ptičja gripa.
Možete li zamisliti horor koji je vladao u Izraelskom kampu? A možete li zamisliti život među zmijama otrovnicama? One su bile posvuda, u travi, u kućama, u krevetima, u ostavama. Bile su na svakom mjestu. Niste mogli ništa raditi, niti jesti niti spavati, zbog straha od zmija.

Nedaća je imala rezultate, Izraelci su uvidjeli u čemu je problem i došli su k Mojsiju priznajući: "Zgriješili smo protiv Boga i protiv tebe." A Mojsije kao da je to jedva dočekao, sa smiješkom na usnama zadovoljno kaže: "Tako je, Bože! Sve ih pobij! Do posljednjega!" Ili da ne budemo baš toliko drastični, koliko bi od vas, na Mojsijevom mjestu, bilo izazvano da impulzivno reagira: "Jesam li vam rekao?", ili "Sada mi dolazite?" Mojsije ne reagira ovako, ne počinje litaniju o tome kako su se zbog svoje krivice našli tu gdje jesu. Začuđujuća je njegova sposobnost da se uzdigne iznad normalnih ljudskih reakcija u takvoj situaciji. On se moli za njih. Kao odgovor na molitvu, Bog objavljuje lijek za njihove nedaće.
Prvi korak ka njihovom izlječenju bila je spoznaja da su učinili grijeh.

Postoji nešto važno u Božjem odgovoru na molitvu, a što ne smijemo zanemariti. Bog odgovara na molitvu, ali ne na način kako je narod to želio. Oni su tražili da Bog, kao rješenje problema, ukloni zmije. Vrlo jednostavno, zar ne. Ali Bog nije zmije uklonio od njih, nego je osigurao lijek. Koliko puta ste se molili da Bog ukloni sotonine napade od vas? Ali to ne ide tako. Zmije su ostale, sotona ostaje, ali Bog osigurava lijek.

Bog je zapovjedio Mojsiju da načini zmiju od mjedi i da je postavi na stup. Poruka uz to je bila krajnje jednostavna "Pogledaj i živi!" Nije mogao pomoći nikakav post, nikakve žrtve, nikakve molitve. Sve što je trebalo uraditi bilo je pogledati u brončanu zmiju i ozdravljenje bi došlo.
Bilo bi zanimljivo kada bismo mogli vidjeti misli koje su se motale po glavama Izraelaca nakon ove upute. Gotovo da možemo zamisliti zbunjene poglede okupljene mase. Vjerojatno im se Mojsijeva uputa činilo poprilično glupavom. Ponekad se nama takvima čine Božje upute. Sjetimo se Namana Sirijca koji je mislio da je nerazumno da ide sedam puta se oprati u Jordan kako bi ozdravio od gube. Sjetimo se Noa koji je, prema mišljenju njegovih susjeda, izgubio razum kad je počeo graditi ogromni brod u vrijeme kada do tada još nije ni jednom padala kiša, a kamoli da je bilo neke veće poplave. Mojsijeve upute su sasvim sigurno većini ljudi tada izgledale apsurdne. Ali u slučaju Izraelaca, mi ne vidimo nikakvo izražavanje sumnje, nikakvu neodlučnost, nikakvo zapitkivanje, nikakvo gunđanje. Sve što vidimo je trenutna poslušnost u upute koje su im dane.

Da li je ipak bilo onih koji nisu htjeli pogledati? Znajući tvrdoglavost čovjeka, sasvim sigurno. I to ih je stajalo života. Ali drugi su zato rekli: "Nemam drugog izbora. Ako hoću izlječenje koje je Bog ponudio za ove fatalne zmijske ugrize, moram pogledati vjerom u brončanu zmiju." Biblija kaže da su oni koji su vjerovali Mojsiju, koji su se prestali gledati dolje, osvrćući se oko sebe u strahu od zmija i podigli svoj pogled u brončanu zmiju – ovi ljudi i žene su bili spašeni. Ne kaže se da su ostali živi jer nisu zadobili ugriz, nego da su oni koji su gledali gore umjesto dolje bili izliječeni. Velika većina tih ljudi je nekoliko mjeseci kasnije, prešla suhim kroz korito Jordana i ušla u Zemlju gdje teče med i mlijeko, Zemlju koju im je Bog obećao.

Lijek ponuđen od strane Boga je bio test za vjeru naroda. Ova uputa o gledanju u brončanu zmiju nije uopće bila racionalna, nije bilo nikakve logične povezanosti između gledanja u brončanu zmiju i izlječenja od ugriza zmije. Oni su se trebali odazvati Božjoj naredbi, ne zato što su to u potpunosti razumjeli, nego zato što je to Bog tako rekao.

Ovaj tekst nije izvještaj o Božjem kažnjavanju svoga naroda, već prije svega izvještaj o Božjem osiguravanju spasenja. Biblija nije knjiga o Božjim kaznama nad neposlušnim ljudima, već prvenstveno objava o tome kako se Bog pobrinuo da ponudi spasenje ljudima.

Brončana zmija koju je Mojsije napravio i koju je stavio na štap, nekako čudesno je uspjela preživjeti sva putovanja i sve bitke Izraelskog naroda u vremenu više od 700 godina. Većina poganskih naroda koja je okruživala Izrael je služila zmiji kao bogu plodnosti i mistične sile. Tijekom vremena, Izrael je počeo oponašati svoje susjede i počeli su brončanu zmiju obožavati kao božanstvo (2 Kraljevima 18,3-4).
Poput starog Izraela, milioni ljudi širom svijeta nehotice i danas obožavaju zmiju dok misle da služe Bogu. Oni su polako, ne znajući, bili uvučeni u idolopoklonstvo.


Svi ovi događaji vrlo jasno upućuju na križ. Isus se pozvao na ovaj incident i njegovo značenje koje je upućivalo na Njega, kada je rekao: "I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. " (Ivan 3,14.15). Izraz "podignuti" je fraza koju je Isus koristio za raspeće. Učeći o zmiji na štapu, učimo o Kristu na križu. Na križu je ovaj događaj dobio ispunjenje, isto kao i proročanstvo iz Postanka 3,15.

Za ovaj pastirski narod, zmija podignuta na štap služila je kao snažan simbol koji su oni dobro razumjeli. Zmije su smrtonosna prijetnja za ovce. Pas može biti ugrizen od zmije i preživjeti bez nekog posebnog tretmana, ali ovca je mnogo nježnija i slabija. Ovo je jedan od razloga zašto pastiri moraju nositi štapove. Zmija na štapu je jasan simbol poražene zmije. Pored ovoga, u tome je bio i bogat proročki značaj ovog simbola.
Biblija koristi zmiju kao simbol grijeha zla i Sotone. I ovdje ima takvo značenje ovaj simbol. Zmije koje su grizle Izraelce su izazivale smrt, ali zmija koja je podignuta na stup je bila lijek. Grijeh izaziva smrt kod ljudi, ali grijeh kad je bio podignut na križ, je lijek. Isus je uzeo naše grijehe na sebe i uznio ih na križ (1 Korinćanima 15,56.57; 2 Korinćanima 5,20.21; Galaćanima 3,13.14). Zmija izaziva bolove, ali kada je na štapu postaje lijek. Grijeh izaziva bolove, ali kada je bio stavljen na Isusa na križu postaje izlječenje.
Također, Bog je iskoristio simbol prokletstva i smrti – raspeće, da sada ima značenje blagoslova i života za čovječanstvo. Bog je transformirao simbol smrti u izvor oslobođenja i života.

Svi smo mi, samim rođenjem, zadobili ugriz "stare zmije koja je đavo i Sotona". Grijeh je ušao u nas čim smo se rodili. A Biblija kaže da je plata za grijeh smrt. Svima je potreban lijek. Pogledajmo Ivan 3,15. On kaže da je lijek "vjerovati". Što to znači vjerovati u Boga, vjerovati u Isusa Krista?

Kada je Mojsije postavio brončanu zmiju na stup nije time automatski došlo izlječenje. Narod je trebao pogledati u taj simbol vjerom da će biti izliječen. Vjerovati u Isusa Krista znači biti siguran da je Njegova žrtva dovoljna da nas opravda, da nas spasi od grijeha, da je dovoljna da nam Bog kroz nju oprosti grijehe kada se kajemo.
Rekli smo da se Mojsijeva uputa o tome da se lijek nalazi u gledanju brončane zmije, vjerojatno Izraelcima činio apsurdnim. Ali ovo je istina i sa Kristom i Njegovim križem. Upute su iste: pogledajte na Krista, koji je postao grijeh umjesto nas, i živjet ćete. Ideja je potpuno strana racionalnom umu. Takva je istina o razapetom Bogu.

Drugi korak ka izlječenju jeste poslušnost. Zamislite ovakvu situaciju. Zmija vas je ugrizla i počeli su jaki bolovi. Vi, naravno duboko vjerujete da je sam Bog prisutan u oblaku i stupu od ognja. Duboko ste uvjereni da vas je Bog spasio iz Egipta, da je On razdvojio Crveno more. Usprkos bolovima, nekako ste se dovukli do svog šatora, ulazite u njega i legnete. Oko vas se skuplja obitelj. Vi znate da je podignuta brončana zmija koja je tu zbog izlječenja. Ali, umjesto da pogledate u nju, vi se usrdno molite Bogu i vapite za ozdravljenjem. Stanje se pogoršava, vi umirete, a vaša obitelj se pita: "Zašto Bože?" Odgovor je jednostavan. Vaša vjera nije bila ona spasonosna vjera koja je proizvela da poslušate Božju zapovijed.
Današnja popularna teologija se svodi na uzvik: "Vjeruj, samo vjeruj i bit ćeš spašen." Ali samo vjerovati nije dovoljno. Izraelce nije spasilo samo mentalno priznanje da se brončana zmija nalazila tamo negdje na stupu. Bog je rekao "Pogledaj!" Za one koji su ozdravili njihova vjera je proizvela poslušnost Božjoj zapovijedi.

Prema izvještaju o Izraelcima, nije bilo ništa neobično biti ugrizen od zmije u okolnostima u kojima su se tada nalazili. Najvažnije je bilo kako su se kasnije ponašali.
Za Izraelce nije bilo izlječenja korištenjem moderne medicine, ni u alternativnoj medicini. Nije bilo lijeka bez kajanja i gledanja na simbol spasenja. Za svakog od nas odgovor za naš grijeh je pokajanje i gledanje na Isusa Krista koji je razapet na križu, uskrsnuo i uznesen. Jedini lijek za grijeh, jedini način da preživimo jeste transfuzija krvi jedinog čovjeka koji nikada nije sagriješio, Isusa Krista.

Netko možda može postaviti pitanje: "Ako je Sotona poražen od Isusa na križu, zašto onda još uvijek vidimo i osjećamo tako mnogo dokaza njegovog djelovanja?"
Đavo zna da je poražen na križu, ali on je ispunjen bijesom i gorčinom. On nastavlja da se bori svom silinom, nastojeći da sa sobom uzme što je moguće više ljudi.

Najveći događaj u životu Božjeg naroda u Starom zavjetu jeste njihovo oslobađanje iz egipatskog ropstva. Mnogo puta je spomenut ovaj povijesni događaj na stranicama Starog zavjeta. Najveći događaj u životu Božjeg naroda u Novom zavjetu jeste isto tako oslobođenje. Oslobođenje od grijeha. Mnogo puta je ova tema nadahnula pisce da je spomenu. Ovo je očigledna paralela o Izraelskom oslobođenju i našem oslobođenju. I Bog želi da je razumijemo. Isto tako postoje sličnosti između njihovog i našeg putovanja u Obećanu zemlju.

Pogled na Isusa donosi
1. Izlječenje
2. Novi život na zemlji - oni koji su pogledali na zmiju, nastavili su svoje putovanje
3. Novi život na nebu - oni koji su pogledali u zmiju, ušli su u Obećanu zemlju.
Sjeti se da je grijeh ušao u naš svijet onda kada je zmija uspjela navesti naše praroditelje da posumnjaju u Božju riječ. U ovom izvještaju, nakon što su djeca Izraelova odbacila manu, Božji kruh (simbol Isusa i Pisma), onda su ih zmije počele ujedati. Božja riječ čuva ljude od grijeha (Psalam 119,11).

Uvijek se nalazimo pred izborom sličnim kao i Izraelci u opisanoj prilici. Slijediti Boga, prihvatiti Njegov put i živjeti, ili slijediti svoj vlastiti put i snositi posljedice.
Isus je za sebe rekao: "Ja sam put, istina i život." Povijest Izraela nam govori: "Pogledaj na Krista i živi." Živi bolje na ovoj Zemlji, živi vječni život na Nebu!

izvor: maranata.izhr.com

sanjam, zmije, zmiju, u, bibliji, simbolika

• Prethodno
• Sljedeće