Četvrtak 28 Ožujak 2024
×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 62

Pretraga

Znanstveni radovi

Kada budućnost postane povijest...

09 Ožu 2009
(Reading time: 3 - 5 minutes)

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
Svemirom kroz vrijeme


Pretpostavlja se da bi putovanje kroz vrijeme moglo biti ostvarivo iskorištavanjem svemirskih fenomena. Prethodni je članak bio samo uvod u niz gotovo nepojmljivih teorija. Nastavimo ih pojašnjenjem teorija kojima suvremena znanost pokušava ukrotiti vrijeme.

Crne rupe.

Kada zvijezda, čija je masa više nego četiri puta veća od one našega Sunca, 'pregori', ona kolabira pod pritiskom vlastite težine. Tako nastaje crna rupa s gravitacijskim poljem iz kojega niti svjetlost ne može pobjeći. Sve što dođe u kontakt s rubnim dijelom crne rupe, usisava se u nju.kliknite na read more...

Njen je oblik sličan kornetu sladoleda. Šilji se prema vrhu u točku znanu kao singular gdje prestaju zakoni fizike, a sva materija postaje neprepoznatljiva. To je Schwarzschildova crna rupa, nazvana po astronomu Karlu Schwarzschildu i ona je nepomična.

Teorija nam nudi još jednu vrstu crnih rupa, a to su Kerrove rupe. One se rotiraju pa bi se mogle upotrijebiti kao portali za putovanje kroz vrijeme ili putovanje u paralelene svemire.

Matematičar Roy Kerr još je 1963. godine predložio tezu o crnim rupama koje nas ne bi zgnječile. Zvijezde koje se gase se raspadnu u rotirajući prsten neutrona koji proizvodi dovoljno centrifugalne sile da spriječi formaciju singulara. U crnu rupu bez te točke objekt bi mogao ući, a da ne bude zdrobljen beskonačnom gravitacijskom silom u njenom središtu.

Ako Kerrove rupe postoje, moglo bi biti moguće proći kroz njih, a izaći kroz bijelu rupu. To je, pak, fenomen sa suprotnim učinkom od crne rupe. Umjesto da sve uvuče u svoju gravitacijsku silu, ona koristi egzotičnu materiju s negativnom energijom kako bi odbila sve od sebe i iz sebe. Bijele rupe su naša ulazna vrata do drugih svjetova i vremena.

S obzirom na ono malo što znamo o crnim rupama, Kerrove rotirajuće rupe mogle bi postojati. No, neki znanstvenici smatraju da zakoni fizike ne dozvoljavaju takvu formaciju i da se sve što u crnu rupu uđe ionako se usisava i uništava mnogo prije negoli uopće stigne do singulara.

Crvotočine

Astronom Kip Thorne, protivnik teorije Kerrovih rupa, ponudio je drugo, prema njemu vjerovatnije rješenje zagonetke prolaska kroz vrijeme. Struktura nalik na tunel koja možda postoji u svemiru, a naziva se crvotočinom, mogla bi se koristiti kao portal za putovanje kroz vrijeme.

Crvotočine ili Einstein-Rosenovi mostovi, u slučaju da postoje, smatraju se najvjerovatnijim vremenskim prolazom. Ne samo da bismo pomoću njih mogli putovati kroz vrijeme, već bismo mogli putovati svjetlosnim godinama daleko od naše Zemlje u samo djelićku vremena koje nam je potrebno kad koristimo uobičajene metode putovanja kroz prostor.

Crvotočine su moguće ako polazimo od Einsteinove teorije relativnosti, koja tvrdi da svaka masa svija odnos prostora i vremena. Kako to pojasniti? Zamislite dvije osobe koje rastežu plahtu. Stavimo li na tu plahtu tenisku lopticu ona će svinuti plahtu na tom mjestu. E, sada na rub plahte postavimo pikulu, i ona će putovati prema teniskoj loptici zahvaljujući krivini.

U svemiru, mase koje vrše pritisak na razne dijelove univerzuma mogle bi se konačno spojiti i formirati tunel - to je crvotočina. U tom bismo slučaju od Zemlje do druge galaksije mogli putovati relativno brzo – unutar jednog životnog vijeka.

Pokušat ćemo sada koliko je moguće pojednostaviti kako bi funkcioniralo putovanje kroz vrijeme putem crvotočina. Teorija relativnosti, kao što smo spomenuli, tvrdi da, dok se brzina objekta bliži brzini svjetlosti, vrijeme usporava. Znanstvenici su otkrili da čak i pri brzinama svemirskog shuttlea, astronauti putuju nekoliko nanosekundi u budućnost. Pokušajmo to slikovito opisati. Zamislimo dvije osobe – Mirka i Slavka. Mirko ostaje na Zemlji, a Slavko odlazi u svemirskoj letjelici. Pri uzlijetanju, satovi su im posve usklađeni.

Što je Slavkova letjelica bliža brzini svjetlosti, to će mu vrijeme sporije prolaziti u odnosu na Mirka. Putuje li Slavko samo nekoliko sati polovicom brzine svjetlosti i vrati se na Zemlju, obojici će biti jasno da se Mirko više postarao. To je stoga što je vrijeme proteklo mnogo brže (mi bismo rekli da ga je prošlo više) za Mirka, nego za Slavka koji je putovao bliže brzini svjetlosti. Za Mirka su mogle proći godine, a Slavko je iskusio protok tek nekolicine sati.

Kad bi se otkrile crvotočine, one bi nam mogle dozvoliti putovanje u prošlost, baš kao u budućnost. Primjerice, ulaz u crvotočinu je portal. Naš Slavko, koji je putovao polovicom brzine svjetlosti u svemir nekoliko sati, mogao je ponijeti jedan ulaz u crvotočinu, dok je drugi ulaz ustao kod Mirka na Zemlji. Obojica bi se nastavila gledati dok bi Slavko putovao svemirom. Stariji Mirko bi mogao zakoračiti u prošlost ušavši u crvotočinu, a mlađi Slavko mogao bi zakoračiti u budućnost.

Najveći je problem što bušenje rupe u prostorno-vremenskom tkanju zahtijeva energiju jedne zvijezde, ili pak negativnu energiju, a to je egzotični bitak s energijom manjom od ničega

Kozmičke niti

Fizičar J. Richard Gott iznio je zamisao o putovanju kroz vrijeme uz pomoć kozmičkih niti. To su linijski objekti koji su stvoreni u najranije doba postojanja univerzuma. Možda se protežu duž čitavog univerzuma i podliježu nepojmljivom pritisku, od milijuna i milijuna tona.

Te niti, tanje od atoma, generiraju golemu količinu gravitacijskog polja i privlače svaki objekt koji prođe pokraj njih, a jednom kad se 'prilijepi' za nit, predmet putuje nevjerovatnom brzinom. Kako njihova gravitacijska snaga iskrivljuje odnos prostora i vremena, one bi se mogle koristiti kao 'prijevozno sredstvo' kroz vrijeme. Približavanjem dviju niti, ili jedne niti i crne rupe, moglo bi biti moguće iskriviti odnos prostora i vremena dovoljno da se stvore vremenske vijuge na mjestu nama poznate crte vremena.

Ovoj metodi putovanja kroz vrijeme na putu stoji nekoliko kontraargumenata. Prvenstveno, postojanje kozmičkih niti još je predmet diskusije. Drugo, i sam je Gott spomenuo kako bi se za putovanje u prošlost samo jednu godinu, trebala sastaviti petlja na niti koja bi sadržavala polovinu energije mase čitave galaksije!. I, baš kao sa svakim vremeplovom koji zasad postoji u teoriji, ne biste se mogli vratiti u prošlost dalje od trenutka nastanka stroja.



Odabrao: Danijel Folnegović

Izvor:

http://www.odisej.biz


Comments powered by CComment

WMD hosting

wmd dno